O ovoj kompilaciji treba reći dvije stvari. Prva je ta da odabir izvođača širokom puku ne predstavlja baš previše. Nema tu komercijalno poznatih imena, a pažnju glazboljubaca na prvi će mah zaintrigirati Kyp Malone i Tunde Adebimpe iz TV On The Radio, My Morning Jacket, ?uestlove iz The Roots, Kronos Quertet ili tUnE-yArDs. Tu je, naravno, i Tony Allen bez kojeg ova kompilacija ne bi imala smisla (iako Felinih sinova nema), a ni Afriku ne predstavljaju previše zvučna imena. OK, Angelique Kidjo spada u prvu (ili barem u prvu B) ligu, Nneka je zanimljiva pjevačica, a Baloji je pažnju na sebe skrenuo dosta dobrim "Kinshasa Succursale" albumom iz 2010., ali Just A Band, Spoek Mathambo ili Zaki Ibrahim nisu previše poznati ni fanaticima afričke glazbe. Kroz kompilaciju se u raznim kombinacijama pojavljuje i ekipa iz grupe Antibalas, a kako se uz njih pojavljuje i ekipa s kojom su oni radili na mjuziklu 'Fela!' te neki drugi glazbenici iz Brookylna, s razlogom se može reći kako su upravo Antibalas okosnica cijele "Red Hot + Fela" priče.

Druga bitna stvar je ta da ovaj album nikako nije ujednačen, a samim time ni senzacionalan. Daleko od toga da je loš, dapače, ali dojam je kako se neki mladi/neiskusni glazbenici nisu baš najbolje snašli s možda ipak prezahtjevnom ulogom obrađivanja ovih pjesama. Srećom, omjer takvih je manji čak i od postotka šuta Derricka Rosea u prve tri službene utakmice nakon povratka na parket, a nisu ni grupirani pa ne predstavljaju bitan udar na tijek kompilacije. No, okrenimo se mi ipak onim ljepšim, odnosno uspješnijim trenutcima. A najuspješniji je svakako "Sorrow Tears + Blood" koja donosi zajednički nastup Kronos Quarteta, gore spomenutog dvojca iz TV On The Radio te Stuarta Bogiea (Antibalas). Ova ekipa je prije svega efektno riješila saksofonske dionice odzviždavši ih, a kada se na to nalijepi sjajna orkestracija Kronos Quarteta te prepoznatljiva vokalna međuigra Kypa i Tundea, onda je uspjeh zagarantiran. Ova pjesma je u ovoj interpretaciji doživjela jedan potpuno novi štih, a angažirani Felin tekst došao je u prvi plan. "Sorrow Tears + Blood" je jedna od najdražih mi pjesama u tekućoj godini, besramno je mrcvarim u svim mogućim playerima, a slobodno mogu reći kako je ona pravi primjer kako obradi treba pristupiti, odnosno kako joj udahnuti novi život. (I da, nakon ove pjesme te suradnje s Tinariwen, postavlja se legitimno pitanje kada će Kyp i Tunde snimiti world music album.)

Najugodnije iznenađenje cijele kompilacije osobno mi je My Morning Jacket. Nije to grupa koju nešto posebno volim i pomalo sam i posprdno gledao na njihovo ime na playlisti za "Red Hot + Fela" prije nego sam album poslušao. No, već nakon prvog slušanja postalo je jasno kako su Jim James i ekipa odradili odličan posao. Pojačani za vokale Merrill Garbus (tUnE-yArDs) i Brittany Howard (Alabama Shakes), My Morning Jacket su napravili 14-minutnu psihodeličnu simfoniju (nevjerojatno, ali "Trouble Sleep Yanga Wake Am" u ovoj verziji traje duže od originala) koja ne može dosaditi niti nakon nekoliko desetaka slušanja.

Treći veliki favorit je i single koji je tamo na proljeće najavio cijelu kompilaciju. ?uestlove, tUnE-yArDs, Angelique Kidjo i Akua Naru su "Lady" bazirali na jednostavnom, ali efektnom ritmu te odličnoj puhačkoj sekciji. Ta je pjesma najbliža klasičnoj afro-beat priči, a sjajni vokali sve tri pjevačice pokazuju zašto su ovakve kolaboracije sjajna stvar.

Najjači su detalji, dakle, "Red Hot + Fela“ projekta oni za koje bi čovjek i očekivao da će biti pogledavši na listu izvođača. Najveća imena posao su odradila najbolje, ali i drugi svoje konje za utrku imaju. Tako je Baloji u obje pjesme koje je odradio, malo više u "Buy Africa", pokazao zašto se nestrpljivo očekuje njegov novi album "Kaniama Avenue“, Bajah, Chance The Rapper i Just A Band su od "Gentleman" napravili dobru hip-hop pjesmu, King su s "Go Slow" na jako pristojan način zaključili ovaj album, a Cerebral Cortex, Frown i Spoek Mathambo su "Zombie" pretvorili u dowtempo stvar koja atmosferom pomalo vuče na "Amnesiac" fazu Thoma Yorka i društva.

Ono što je zanimljivo kod ovog albuma je činjenica da se jako malo pjesama uopće može povezati s afrobeatom. Puno je više tu hip-hopa, elektronike i nekih ekperimentalnih formi. Netko bi možda požalio za takvim pristupom, ali meni se to sviđa i podržavam takav pristup. U redu, volio bih da se na pojedinim mjestima nije pribjeglo lošim rješenjima (recimo, u pjesmi "No Buredi“ elektronska podloga pokvari sve ono što su Amayo, Nneka i Sinkane iz Yeasayer odlično odradili), ali već sam rekao da ovo nije senzacionalan album. No, odličan jeste, a "Sorrow Tears + Blood", "Trouble Sleep Yanga Wake Am" i "Lady" su strašne pjesme koje traže često preslušavanje.

'Fela Kuti lives on' – prva je rečenica u promo materijalu ovog izdanja i to je potpuna istina. O utjecaju Crnog Predsjednika bespotrebno je govoriti, a ovakve posvete njegovom radu sve to samo potvrđuju. Ne treba pretjerivati s njima, ali ne bih imao ništa protiv da do nekog sličnog sljedećeg druženja ne prođe 11 godina. Barem je Fela iza sebe ostavio dosta materijala da bi ga se moglo obrađivati.

www.knittingfactoryrecords.com/artists/red-hot-fela