Iako je Croatia Records već dvadeset i kusur godina predmet sprdnje među fanovima glazbe zbog količine izvođača koji nisu zaslužili svirati niti na vatrogasnim zabavama, a kamoli objaviti album, njihovi potezi u zadnje vrijeme mogu pokazati da tamo ipak ima ljudi koji imaju nekog znanja, glazbenog ukusa, a ponajviše želje da unaprijede učmalo hrvatsko izdavaštvo. U prijevodu, tamo je netko svjestan da moraš ponekad i izdat govno kako bi izdao nešto dobro. Takve su valjda zakonitosti posla.

Pogodili su s Dječacima i "Istinom", pogodili su s M.O.R.T.-om, ali kompilacija "Electronic Jugoton" je šlag na torti ili tartuf po fužima, ovisi što vam je draže i jeste li iz Istre. Croatia Records je pravni nasljednik Jugotona, s pravim malim glazbenim blagom u svojoj arhivi, pa je logično da se to blago i pokaže javnosti. Ne čudi onda što je ideja Višeslava Laboša (potlistinog drugara još iz vremena Radio studenta) i Željka Luketića da se objavi ovakva kompilacija pala na plodno tlo.

Laboš i Luketić izvukli su iz prašine dragulje tzv. elektronske glazbe, za neke od bendova i skladatelja ste čuli, za neke niste, a i ovi za koje jeste nisu zastupljeni svojim najvećim hitovima. Jednostavno, kompilacija je dokaz da se u tadašnjoj Jugoslaviji pratilo trendove, a ponekad bilo i ispred njih.

Priznajem, mene synth scena osamdesetih ne zanima nešto posebno, niti mi se to pretjerano da slušati, također nisam jedan od onih koji plaču za novim valom jer mi ga je pun kua, a još mi je više pun kua glazbenih kritičara koji ga konstantno uzimaju kao referencu. No, na ovoj kompilaciji ima toliko pop dragulja, ali i avangardnih skladbi, da ih je gušt iznova slušati. Knjižica s objašnjenjima i kratkim povijestima izvođača nekome tko je neupućen poput mene također pomaže u istraživanju glazbe.

Možete naučiti da je jedan bend imao nekoliko imena, ovisno o tome koju su vrstu svirali u tom trenutku. Možete naučiti nešto o skladateljima, čuti neka poznata imena u nepoznatim eksperimentima. Mene je pak najviše fascinirao ranije spomenuti synth pop. Grupe Data, Denis & Denis, pa Zana ili Dorian Gray (dok Massima nisu jebale suze na putu) ili pak odlična "Dođe mi da vrisnem tvoje ime" Olivera Mandića. Čak su i prvi pokušaji rapa na balkanskom engleskom simpatični. Kompilacija je ispresijecana i kratkim intervjuima izvođača iz tog vremena pa možete usporediti što su radili i mislili dok su bili mladi, a što rade i pričaju danas.

Uglavnom, svaka čast Labošu i Luketiću na ovom dokumentu nekih prošlih vremena, svaka čast ljudima koji su imali sluha da ovo objave. Vjerojatno se kod nas kompilacija neće prodavati u velikim količinama, ali ovo je definitivno materijal koji bi se mogao prodavati vani i kojim bi se moglo pokazati da su se i kod nas synthevi i ritam mašine koristile za nešto više osim loših aranžmana dalmatinskih pjesama.