Četiri godine su prošle od "Með suð í eyrum við spilum endalaust" albuma. U međuvremenu su se pojavljivale različite priče o radu i djelu grupe Sigur Rós. Jónsi je sudjelovao u nekoliko projekata, ostatak grupe se također sramežljivo tu i tamo pojavljivao, a preko svoje prilično agilne internetske stranice ovi Islanđani su tek navješćivali hoće li i kako nastaviti s radom. Sve se činilo kao da je grupa došla do nekog stadija kada nisu sigurni imaju li više bilo što za ponuditi.

A onda se krajem prošle godine pojavio "Inni". Sjajni dvostruki live album pratilo je prilično arty-farty DVD izdanje, ali je, kada ostavite video po strani, "Inni" još jednom pokazao kako je Sigur Rós sjajan bend. Najavljena je i turneja tijekom koje ćemo bend napokon imati priliku vidjeti i u našoj blizini, a ubrzo je objavljeno kako je spreman i šesti studijski album.

"Valtari" je ovih dana napokon ugledao svjetlo dana, a Sigur Rós su još jednom pokazali kako ne mare previše za ono što bi trebali napraviti već stvaraju ono što žele raditi. "Valtari" je dosta drugačiji album od svog poprilično živahnog prethodnika. Često baziran samo na klavijaturama, dubokim bas linijama i Jónsijevom pjevanju, ovaj album je potpuno smiren. Kao osjećaj kada nakon burnog dana i neke sulude noći doživite neki predivni izlazak sunca i kada vas ništa ne može uznemiriti.

Za razliku od prethodnih albuma, "Valtari" ne nudi previše Jónsijevih bučnih, gudalom podebljanih gitara. Samim time, nema puno ni onih prepoznatljivih sigur-rósovskih eksplozija koje su znale predstavljati vrhunce albuma. Takva eksplozija tek se nagovješćuje na kraju pjesme "Varúð" kada, jedini put na albumu, cijela atmosfera albuma doživljava potpunu euforiju, taj suludi osjećaj koji prati cijelu Sigur Rós karijeru.

"Valtari" je, treba ponoviti još jednom, smirujući album. Potpuno atmosferičan i ujednačen, album ne nudi nikakav potencijalni hit, ma kako god tu riječ čudno bilo povezati s karijerom ovih Islanđana. Možda bi "Rembihnútur", koju nosi zvuk zvončića, mogla postati snažan koncertni materijal u budućnosti. Ali to nije ni važno, važno je samo da je Sigur Rós još jednom snimio album kojim se ni najmanje nisu kompromitirali.

Sigur Rós su već odavno ušli u fazu karijere kada mogu raditi što god žele, a publika će to svejedno prihvatiti. Nije da su ovi Islanđani u ranijoj fazi karijere radili neke kompromise, ali sada o njima valjda niti ne razmišljaju. Najlakše bi se njihov rad mogao usporediti s Radioheadom, s kojim su i inače često bili uspoređivani. Radiohead su prošle godine snimili "The King Of Limbs" kojeg su mnogi prilikom objavljivanja osporavali, ali su ga svejedno kasnije hvalili. Ne znam hoće li "Valtari" biti osporavan. Znam samo da me za takva razmišljanja neće biti previše briga i da ću sa zadovoljstvom na rujanskom koncertu poslušati nešto i s ovog albuma.

www.sigur-ros.co.uk