Tko bi rekao da je prošlo već 370 godina od kada se Valentino Bošković lansirao na Mars? Čini se kao da je bilo jučer, odnosno prije godinu-dvije, ali ne, ipak je prošlo toliko vremena. U međuvremenu je ovaj Bračanin doživio razne stvari pa nam se, evo, javlja s „Marsovske Listine“.

Valentino Bošković je sigurno jedno od najzanimljivijih imena na domaćoj sceni posljednjih par godina. Josip Radić i Branko Dragičević su se predstavili s psihodeličnim-space-discom kolažom nazvanim „VSSR“, a dvije godine poslije stiže i njegov nasljednik. Dok čekamo njihov prvi koncert na Vidovoj Gori na Valentinovo 2046. dobili smo na uvid novih 10 pripovijesti prvog Bračanina u Svemiru.

I odmah treba reći kako je „Marsovska Listina“ bolji od svojeg prethodnika. Ono što je odmah primjetno je da je puno kvalitetom ujednačeniji. Na prvom albumu je bilo nekoliko sjajnih trenutaka, ali ipak i nešto slabijih pjesama. Ovdje je više-manje sve na visokom nivou.

Neki će možda zamjeriti da je album nešto manje šarolik od prvoga. To je donekle istina, prije svega muzički, ali i dalje Valentino Bošković ima raznih neočekivanih eskapada koji u prvi trenutak zbune slušatelja, ali se brzo na njih naviknemo i počnemo ih doživljavati potpuno prirodno. Naviknemo se brzo i na brački naglasak, pa se lako uhvatiti kako pjevušite neke riječi i izraze za koje nemaš pojma što znače.

Taj lokalni govor; jezik i naglasci, povezan s naizgled naivnim tekstovima donosi veliki šarm Valentinu Boškoviću, ali ne bi sve moglo funkcionirati na šarmu. Barem ne dugoročno. A to je jasno i ovom dvojcu. Ako je prvi album možda i nastao kao interna zajebancija te Josip i Branko možda nisu ni očekivali da će dobiti ovakav feedback, za drugi album je bilo jasno da sve mora doći do nekog većeg nivoa. Naravno da zajebancije nije nestalo, itekako je ima, a neke fore, poput one sa Super Mariom ili ispadnutim telefonom (ajfonom?) su urnebesne, ali u prvi plan na ovom albumu dolaze pjesme.

Mnoštvo je sjajnih trenutaka na „Marsovskoj Listini“. Sjajna uvodna „Pymbylymby“ odmah vas vodi na put s Valentinom i traži od vas da ponesete samo važne stvari (ne znam što su cicipjoverice, ali ta riječ mora označavati nešto lijepo/simpatično). Ništa drugo vam i ne treba jer je tu Valentino. Njegove zgode će vas obuzeti, njegove pripovijetke nasmijati, opustiti, ali i natjerati na razmišljanje, a ono pjevušenje bit će sve učestalije. Od onih cicipjoverice, pa do 'fali mi c, fali mi s, fali mi d' („Supra Cosmos Diactrina“), preko 'sudnji don, bojin ga se…' („Sudnji Don“) ili 'samo titroj mala zvizdo, ja ću ti doć donit ću ti bokun spize' („Arlecchino Dello Cosmo“) pa do 'gledam u tu balotu, da mi se vratit – kako bi bilo da svi gremo leć' u maestralnoj „10645 Brač“ u kojoj su se Valentinu Boškoviću pridružili Pridjevi i Nemanja i za koju bi ubili mnogi svjetski psihodelični bendovi. Sigurno jedan od najjačih domaćih singlova godine.

Valentino Bošković ne samo da nije upao u zamku 'drugog albuma', nego je sve digao na još veći nivo. „Marsovska Listina“ će i one, koji do sada nisu pratili prvog Bračanina na Marsotu, lako uvući u njegov svijet za kojeg su autori svojedobno rekli kako je napravljen od miksa Davida Bowiea, Daft Punka, Syd Barretta (poseban plus što nisu istaknuli Floyde nego Syda) i Novih Fosila. Bolji opis teško bi se mogao složiti, a vama ostaje samo da se ukrcate na prvi svemirski brod i posjetite Valentina. I da, ponesite samo važne stvari. Ne zaboravite cicipjoverice, što god one bile.

valentinoboskovic.bandcamp.com