Hayden Us Alone Arts & Crafts 2013.
Za razliku od prvijenca "Everything I Long For" iz 1996. koji se na prvu može opisati kao alternativni rock, album "Us Alone" ne može se striktno svrstati u jedan žanr, budući da Hayden neprestance miješa nekoliko njih
'Pod utjecajem učenog intelektualizma koji je vladao među ozbiljnim ljubiteljima muzike, jedno je vrijeme bilo šik prezirati melodiju. Polako se priklanjam mišljenju, koje dijeli i široka publika, da melodija mora ostati na vrhu hijerarhije elemenata od kojih se sastoji glazba.'
Igor Stravinski
U pravilu me zanima glazba, ali ne i životopis glazbenika. Možda bi dojam dobiven tijekom slušanja albuma bio puniji i potpuniji kad bih si prije ili za vrijeme slušanja dao malo truda i potražio nekoliko pikanterija vezanih uz proces nastanka albuma ili privatni život glazbenika, no ja se ponajviše povodim za ugođajem što čini sam album. Prema ugođaju pokušavam naslutiti moguće motive glazbenika te kao slušatelj stvoriti vlastitu predodžbu i konačnu sliku. Ugođaj ili melodija primarne su smjernice, čimbenici koji su presudni za daljnje slušanje albuma i pomoću kojih klasificiram albume u dvije kategorije: a) spontani albumi, nastali iz intimne potrebe i b) umjetni albumi što u sebi nemaju potrebnu dozu duhovnosti, već su napravljeni iz sasvnim krivih pobuda kojima nitko ne zna konačni broj.
Duhovnost se razaznaje u posljednjem albumu Paula Haydena Dessera (poznatiji kao Hayden) "Us Alone". Za razliku od prvijenca "Everything I Long For" iz 1996. koji se na prvu može opisati kao alternativni rock, album "Us Alone" ne može se striktno svrstati u jedan žanr, budući da Hayden neprestance miješa nekoliko njih. Omekanio je Haydenov glas u međuvremenu i dobrano su se stišali instrumenti - prigušene klavirske dionice dopunjavaju bubnjeve i nenametljiva je usna harmonika u skladbi "Almost Everything", a šogorica Lou Canon pravi mu društvo u skladbi "Blurry Nights". Prepoznatljiva melodioznost što se proteže kroz album povremeno podsjeća na Rebel Star, uravnoteženi su to pjesmuljci smirujuće prirode, tek "Rainy Saturday" ima refren što podsjeća na pop-rock pjesme kojima su nas radijske postaje bombardirale devedesetih godina 20. stoljeća. Ni po čemu ekscentričan za narajcanu raju što se hrani skandalima, teško će Hayden postati dio mainstreama. Ime je to koje se treba ljubomorno čuvati od šire javnosti i čiji radovi odlično sjedaju u malodušnim ili ravnodušnim prigodama - Haydenove najnovije melodije, premda većinom tugaljive, djeluju iznimno motivirajuće i ohrabrujuće na slušatelja, neagresivno nagovaraju na daljnje življenje.