Brother Ali Us Rhymesayers 2009.
Ako je hip hop u neku ruku, kako je Davor jednom lijepo rekao, umjetnost kako najbolje reći da si najbolji, onda je većina hip hop spotova, pogotovo u posljednje vrijeme usmjereno na kako najbolje izgledati najbolje. U međuvremenu ekipa poput DOOM-a i Alija fokusirali su se na to kako najbolje zvučati bez upotrebe autofelacijskog modela i vojske vizažista i to im je dosta uspješno pošlo za rukom.
Brijem da je Viktor Vaughn jednom na "Vaudeville Villain" rekao 'Joking on the fact that hip hop has gone freakshow'.
Brijem da sam već u nekoj recenziji upotrijebio Viktora Vaughna za analogiju.
Brijem da je juha od paradajza, ipak, na kraju svega, najbolja juha.
No, također brijem da bi Tom Green trebao bit počasni član mense (ak već nije ??!!) i glavni u odobravanju novih članova.
Nakon ove zadnje izjave brijem da moje brijanje mnogi neće uzet za ozbiljno. A uglavnom bi trebali, jer tako zaista mislim.
Ali da se vratim na prvo zabrijavanje.
Moglo bi biti zanimljivo razmišljati o tome da u današnjem hip hopu trenutno postoje dvije vrlo specifične persone koje se stvarno trude zadužit 'igru, yo!'. Jedna od njih je autor stiha iz prve rečenice, čovjek koji se trenutno predstavlja kao DOOM i o čijem ste novom albumu mogli čitat ovdje, a druga je poveći lik iz Madisona, Wisconsin i odaziva se na Brother Ali.
Zašto je to zanimljivo? Zato što su obje ličnosti toliko atipične za hip hop da ako imate imalo znatiželje jednostavno ćete morati baciti oko, a zatim i uho. Ako ništa drugo jer bi se moglo raditi o potencijalnom freakshowu. A svi znamo kako lako prstom upirati u različitosti i odudaranja, jer se nemogu sakrit u masi.
DOOM već niz godina nosi metalnu masku i nema šanse da ćete ga zateći na stejđu ili blizu mikrofona bez nje. Brother Aliju je pak majka priroda na svoj specifičan način dala 'etiketu' davši mu genetsku strukturu koja se manifestira albinizmom.
To je razlog zašto je brat Ali postao najbijelji od bijele braće koji su ga naravno od ranog djetinjstva izdvojili i od njega napravili sprdačinu. Sreća da neki od nedaće mogu napraviti zadaću i pred sebe staviti zadatak da će usprkos uskogrudnim moronima učiniti od života upravo ono što ih veseli. Tako je Jason Newman postao Brother Ali. Klinac koji nije završio ni srednju školu, ali je trenutno jedan od najzanimljivijih Rhymesayers MC-a.
Ovaj potencijalni freakshow je od sebe napravio simbol uspijeha bez oslanjanja na stereotipove o izgledu. Ovo je možda čak i dvostruko značajno i uspješno u žanru koji ogromne količine pažnje posvećuje upravo izgledu i imiđu. Ako je hip hop u neku ruku, kako je Davor jednom lijepo rekao, umjetnost kako najbolje reći da si najbolji, onda je većina hip hop spotova, pogotovo u posljednje vrijeme usmjereno na kako najbolje izgledati najbolje.
U međuvremenu ekipa poput DOOM-a i Alija fokusirali su se na to kako najbolje zvučati bez upotrebe autofelacijskog modela i vojske vizažista i to im je dosta uspješno pošlo za rukom.
Jer svi koji išta znaju o životu znaju da sva ta 'all image no style' ekipa tak i tak nema budućnosti bez budžeta, a u glazbi pare i izgled bi trebali biti na dalekom trećem mjestu iza duše i rada.
Ja se osobno osjećam neizmjerno ugodnije uz gore navedene hip hop anomalije nego što bi se ikad osjećao u društvu Puffyja ili Fiddyja. Ništa protiv njih samo što su mi draži ovi koji izgledaju k'o da tu i tamo znaju oprat suđe. Ili da uopće zanju kako se suđe pere.
Novi Brother Ali za razliku od novih Themselvesa ima uvod. I to kakav! Chuck D. je dao svoj doprinos albumu odrecitirajući uvod koji je u najmanju ruku dirljiv i iskren.
Nakon toga slijedi ponešto za svakoga; za ekipu koja bi selila tulum na plafon, za ekipu kojoj treba poticajna kontemplacija i za one koji su ostali doma jer su shvatili da je parti scena nešto što je trebalo odavno napustit i posvetiti se nekim drugim stvarima.
"Us" je bez daljnjeg inkluzivan album. Nikako ekskluzivan. Brother Ali je pozvao sve koje misle da mogu ponijeti nešto sa sobom i nakon što skinu slušalice i ugase winampove da upravo to učine.
Nesebična poruka i poziv od čovjeka kojega se odrekla vlasitita 'rasa' jer je bio prebijel. Čovjeka kojega su prihvatili kultura koja je dugo godina bila najmanje 'bijela' , a koju su horde wiggaza pokušali provuć kroz varikinu vlastite neadekvatnosti i egotrip projeciranja, jer nisu razumjeli ništa o zajedništvu koje bi hip hop trebao biti.
Alija ovo ništa ne zanima. Rase i poze i spike i gluposti. Samo zajedništvo.
Jer svi si mi nešto brijemo dok Brother Ali fakat je.