Umor je mastodont dijela naše scene, imenom, konceptom i zvukom je utjelovljenje spore težine. Sredinom dvijetisućitih naša stoner scena je bujala, neki od bendova te scene danas su zaboravljeni, drugi su otplovili u sasvim nekom drugom smjeru, treći bolje da nikada nisu postojali. Nakon što se dim raščistio, nije mnogo toga ostalo, balon se ispuhao, ostalo je samo nekoliko tvrdih i tvrdoglavih entuzijasta. Tako i treba biti. Umor promatram van tog svemira, iako su jedno vrijeme pod inkarnacijom Sonic Doom Recordsa činili infrastrukturnu jezgru stoner priče. Nekako od samih početaka, a pratim ih još od debitantskog splita s Cojonesima, bez obzira na masan i fuzzy zvuk nisu svojim stavom i svojom pričom upadali u paradigmu sunca, pustinje, teškog alkohola i lakših droga, dima, narančastih pojačala i sporosti radi sporosti. Zapravo je možda sve ovo što sam nabrojao upravo pogrešno, i možda je Umor zapravio bio tipični predstavnik tadašnje scene, no napravili su ono što gotovo nitko nije – razvili su se. Nisu mijenjali žanr. Nisu se vratili u prošla desetljeća. Išli su naprijed, sami, radivši ono što najbolje rade. Grade zidove zvuka i tu ne staju. Dodaju slojeve, ne boje se bit tihi, ne boje se biti brži. Ne boje se bit čišći od paradigme, ne boje se eksplozija tišine.

Intrigira me činjenica koliko 'tišina' sudjeluje u stvaranju zvučne slike. Tišina, pauze, nestajanje zvuka, minimalizam. Upravo je oduzimanje rezova zvučne slike i napetost između tonova sporo odsviranih dijelova ono što čini ovaj album jednim od meni najboljih uopće ove godine. Samo ime "Held Us Silent For A Moment" najbolje ilustrira taj stav. Nakon što su prije tri godine izdali "Pralayaah", mislio sam da nemoguće napraviti bolji album. Nakon tri godine čekanja sam se gadno prevario. Toliko me toga oduševilo –  izravnost i jednostavnost, bombastičnost stvari, umorovski narativi,  čistoća zvuka, sempliranje iz jednog odličnog Wendersovog filma, povrh svega neka monumentalna strpljivost i upornost koja stoji iza albuma. Iza albumčine. Umor nisu kamen, oni su voda koja ga dubi.

Bespredmetno je da pišem o tome koji dijelovi albuma i koji momenti i stvari pogađaju 'u sridu', da opisujem fenomenalan i monumentalan zvuk, da se verbalno iživljavam pokušavajući opisati smisao tihih i glasnih repeticija. Umjesto toga imam sreću, ili barem takav dojam, da sam svjedočio dijelu nastajanja albuma i da mogu zabilježiti kojom fanatičnošću je nastajao. "Held Us Silent For A Moment" od početka je bio zamišljen kao vinilno izdanje, i to za vlastitu etiketu Sonic Doom Records, što se i u konačnici čuje u kopmoziciji albuma; obje su strane rezane kao jedna kontinuirana pjesma, a sama A strana završava s već spomenutom taktički smještenom filmskom naracijom.  Čitav je materijal snimljen u nekoliko dana u Močvari, podrazumijeva se da je Močvara tih sunčanih zimskih popodneva grmila glasnoćom koje se jedni Swansi ne bi posramili. Snimka albuma i master za vinil su, vjerujem, trenutni highlight Jasminovog dosadašnjeg rada.

Još prije početka snimanja albuma krenula je priča o coveru vinila, jedini zahtjev koji smo dobili je da sve bude 100% izvedivo vlastitim radom. Tvrdoglavo i uporno, momci iz Umora su paralelno bookirali turneju, snimali materijal, sami napravili sito i naučili ga pripremiti za tisak i tiskati njime, učili su miješati boje, zajedno smo tražili najbolju boju i gramažu papira za omot, tiskali smo covere, plakate za turneju, CD-e, majice, kompletan merch prošao im je kroz ruke. Učili smo se novim tehnikama, uvjerio sam se da su skupina ljudi koji razumiju proces i faze rada, skice i koncepte skvaćaju kao odskočnu dasku, a ne kao gotovo riješenje, ne konzumiraju gotovu ideju nego se trude razumjeti ju, razraditi i stvarati i sami ju materijalizirati. Takva DIY upornost na takvoj razini kod nas je gotovo jedinstvena. Fanatično i uporno su radili jer su, nadam se, bili svjesni,  da se za tako fenomenalnu ploču isplati potruditi.  Da se nakon odlično obavljenog rada na zvuku koji izdaju ostatak posla ne može jednostavno prepustiti drugima. Parafrazirat ću Vaska i zaključiti da 'Umor znači nezavisnost i konstruktivna fanatičnost'.

Umor nije samo stoner bend, Umor nije samo bend, Umor nije samo bend koji brije na DIY, Umor nije samo onaj drugi bend u kojem Sanjin iz ESC Life svira bubnjeve, Umor nije neinspirirani isprdak južnjačke stoner mode. Umor je bio i ostao soliterni moment na našoj sceni, onaj moment kojeg se dotiču razna strujanja i onaj moment koji se vječno krivo kategorizira, umjesto da se promatra sam za sebe kao zaokružena cjelina. "Held Us Silent For A Moment" je monument dugogodišnjem radu, upornosti i tvrdoglavosti Tončija, Braneta, Sanjina i Gorana. Upoznajte ih.