Ako je suditi po ostalim članovima Pearl Jama, onda je Eddie Vedder dugo odgađao svoj prvi konkretni samostalni istup. Dok su ostali od sredine devedesetih naovamo bili konstanto aktivni mimo matičnog benda (Three Fish, Brad, Mad Season, The Rockfords, Wellwater Conspiracy…), Eddie se uglavnom pojavljivao u ulozi neočekivanog gosta (Bad Religion, Mike Watt, Crowded House, Supersuckers…). Najzanimljivija suradnja iz devedesetih je svakako ona s Nusrat Fateh Ali Khanom na soundtracku za "Dead Man Walking" gdje su zajedno otpjevali "Face of Love" i "Long Road" (Vedderova "Dead Man" je ispala iz konkurencije obzirom da album otvara Springsteenova "Dead Man Walkin'"). Iako je veći dio nultih nastavio s sporadičnim izletima na soundtrackovima ("I Am Sam", "I'm Not There", "Better Days"…), s gostovanjima i pojavama na raznoraznim tribute/live izdanjima (Cat Power, Neil Finn, Zeke, Pete Townshend…), do danas je ipak uspio naredati dva samostalna izdanja i slabije poznatu suradnju s jednim školskim zborom iz Južnoafričke Republike - "The Molo Sessions".

No, ni ta dva dugometražna solo izdanja ne mogu se tretirati kao punokrvni albumi. "Into the Wild" je 2007. izdan kao soundtrack za istoimeni film Seana Penna koji je nakon snimanja filma od Veddera naručio pjesme, a najnoviji "Ukulele Songs" je kompilacija obrada i pjesama nešto starijeg datuma odsviranih samo na havajskim ukulelama. Dok je "Into the Wild" bez obzira na svoju konciznost i namjenu na kraju ponudio sve ono što je šira većina Pearl Jam znalaca mogla očekivati od Veddera, "Ukulele Songs" na prvu loptu zvuči samo kao suvenir za najvjernije obožavatelje. Međutim, ono što je možda i samom Vedderu izgledalo kao nepretenciozno izdanje za fanove je uskoro, uz pompu proslave dvadesetogodišnjice benda (reizdanja, festival, dokumentarac…) i zbog upotrebe specifičnog instrumenta, postalo nešto o čemu svi bruje.

Pošto prve reakcije baš i nisu sjajne, možda bi bilo bolje krenuti od nule. S napomenom da se prvotno radi o materijalu za uži krug fanova, a tek onda za sve one s više strpljenja koji će nakon pozitivnog iskustva koristiti svaku priliku da ove pjesme prošvercaju na nekom campfire druženju. I naravno, za sve one koji su friško raskinuli dugogodišnju ljubavnu vezu.

Iako je izdanje posvetio sadašnjoj ženi i kćerima, "Ukulele Songs" je post prekidni album na kojemu većinu čine pjesme napisane nakon razvoda s prvom ženom Beth Liebling s kojom se Vedder nakon dugogodišnje veze rastao 2000. Obožavatelji se sigurno sjećaju da je "Sleepless Nights" početkom nultih već izvodio u duetu s Beckom. Beck je nakon prekida s djevojkom 2002. izdao odličan i za njega netipično melankoličan i tužan "Sea Change", a Eddie se iste godine vratio bendu i snimio "Riot Act" na kojem se samo mjestimice dao naslutiti nedavni prekid (nagađam: "Can't Keep", "Thumbing My Way", "All or None"…). Uostalom, razumljivo je da nije bilo puno mjesta za ljubavne jadi nakon tragedije na Roskilde festivalu i nakon što je Bush počeo provoditi svoju politiku protiv terorizma.

Obožavatelje neće smetati što je glavnina materijala predugo čekala svoje službeno studijsko izdanje, ali mogu samo pretpostaviti koliko su ove pjesme zbunjujuće onima koji se ne ubrajaju u fanatične Pearl Jam fanove. S obzirom da se stvarno radi samo o glasu i malom žičanom instrumentu, onda ne samo da je 16 pjesama previše, nego se i tih kratkih 35 minuta pretvara u dugi i monotoni test koncentracije. No, vjerujem da za dio slušatelja postoji trenutak kada bi sve trebalo sjesti na svoje mjesto. Ove se pjesme lako pjevaju i sviraju. Ukoliko ste raspoloženi za dozu Vedderovske patetike koja dobro ide uz zalazak na plaži i vedre večeri uz puni mjesec, onda ovdje nema puno praznog hoda.

Već spomenuta "Can't Keep" te "Without You" i "Longing to Belong" su najuspjelije autorske stvari, a od obrada je najbolje ispala "Sleepless Night" na kojoj gostuje Glen Hansard, irski kantautor iz benda The Frames, poznat i kao muška polovica The Swell Season projekta i/ili kao glumac u filmu "Once". Chan Marshall poznatija kao Cat Power vraća Vedderu dug sa svog albuma "You Are Free" (2003.)  gostujući u "Tonight You Belong to Me". Bez obrade "Dream a Little Dream" se ipak moglo.

Simultano je izdan i live film "Water on the Road" koji prenosi dio atmosfere s nastupa iz 2008. Osim neformalnog čavrljanja s publikom, na lageru ima svega: obrade ("Forever Young", "Girl of the North Country"…), lo-fi izvedba s Corin Tucker ("Golden State"), rijetko izvođene PJ pjesme ("Sometimes", "I'm Open", "Driftin’"), solo stvari, mantre…

Iako će se ovim dokumentima najviše veseliti najvjerniji obožavatelji Pearl Jama, nepobitno je da se radi o važnim dijelovima PJ slagalice koji puno govore o Vedderovim budućim sličnim potezima. Prvi pravi solo album još se čeka.

Šteta što Pearl Jam ove godine imaju previše posla. Mislim da Jack Jonhson ne bi imao ništa protiv da ga u pulskoj Areni na ukulelama prati stari frend i kolega surfer.

www.pearljam.com/eddievedder