Rock. ROCK! Jebote! ROCK JEBEMTIMATER! EXPERIMENTAL ROCK! Čak i EXPERIMENTAL ROCK JEBOTE SOTONA!

 

Moj bend je bolji od ovog benda. Moj bend je toliko bolji od ovog benda po prvom i najvažnijem uvjetu, a to je da jebeno postoji za početak. Koji jadnici jebote. Ne postoje. Što su uopće i izdali za svog postojanja? Što su uopće svirali? Kakva je to glazba? Koji je to nerazumljivi kurac? Tko tu uopće što svira? JEBOTE, JA TU NIŠTA NE RAZUMIJEM! KAKVO DOSADNO SMEĆE! ZAŠTO TU NIKO NE SOLIRA??? DI SU BREJKBITOVI??? ZAŠTO NEMA PUHAČKIH INSTRUMENATA!!!???

Mislim, koji kurac imam prodavati lažnu skromnost, kome to treba uopće u ovom trenu?

Možda najveći problem SeXe je da su bili jebeno ispred svog vremena. Netko bi rekao da im je to bila najveća kvaliteta. Možda. Možda u nekom drugom vremenu, možda u nekom drugom društvenom uređenju, možda u nekoj drugoj državi. Možda je to razlog zašto nisu izdali ništa u 5-6 godina od svog osnutka. Možda je to razlog zašto je bend zamrznuo postojanje na neko vrijeme i nije praktički postojao do 1989. kada se vraćaju opet s izdanjem koje prati događanja na svjetskoj sceni, bliže noise rock izričaju, Big Blacka, Rapemana, pa čak i mračnosti Killdozera, rekao bih najbliže Scratch Acidu.

Neću kriti, fan sam novije SeXe više nego one početne. Miljama su daleko u izričaju i metrima bliže mi je SeXa s kraja 80ih i početka 90ih. To je SeXa prepuna energije, prepuna bijesa, prepuna lomljenih ritmova, brutalnih gitara i sinhrone i često udarajuće ritam sekcije. Čuješ bas, čuješ bubanj koji zvuči ko Roland TR 606 iz ranih dana Big Blacka, a zapravo osjećaš jedan čekić koji te udara po galvi. Ne uspoređujem glazbeni izričaj, uspoređujem način izvedbe, način proizvodnje finalnog proizvoda koji je različit. Koje ružno etiketiranje glazbe. PROIZVOD. PIH. Najbolji primjer je pjesma Pogon koja se nalazi na oba albuma (Uživo Iz Kopra 12" & No Sleep 'Till Pussy / Fuck Piction 12"), s tim da je definitivna izvedba ova s kasnijeg izdanja.

Jebote, koji mi je kurac? Mislim da recenziram krivi album. Lu priberi se!

Iz povijesti benda; 80. godine nastaju. Prvu fazu imaju do 83. kada nastaje zastoj u stvaralaštvu zbog odlaska dečkiju u vojsku. Brutalna JNA i jednogodišnje služenje vojnog roka, nek si jebu mater. Okupljaju se nakon toga i u tom periodu nastaju pjesme s ovog LP-a. Situacija je bila teška, koncerti su se dogovarali teško, a i dok su se dogovarali radio je to Nik (pjevač) koji je jedini radio, a dočim su ostali bili studenti, oprema je bila ili posuđena ili vrlo loša ili posuđena i vrlo loša. Mogu reći, ako ću sada komentirati uvjete pod kojima su nastajale ove pjesme i gledajući sam kvalitet završnog proizvoda, teško da će se ikad ikoji bend približiti onome što je SeXa napravila.

Pokušat ću se koncentrirati na trenutno izdanje, makar trenutno izdanje ima svoju povijest snimke od 23.01.1986. koja je tiskana na kazeti u 200 primjeraka i zapravo predstavlja jedino oficijalno izdanje benda iz tog razdoblja.

'Otići ću u Afriku, otići ću u pizdu materinu, tamo gdje je pijesak dovoljno dubok' nam odmah na početku ploče govori želju SeXe da pobjegne u jedan apstraktni milje, vjerojatno što dalje iz ove žabokrečine u kojoj se obitava, u kojoj se pokušava izražavati. Glazba je mučna. Glazba je čudna. Ako moram vući paralelu, a želim, glazba je ko da je netko razjebao Scratch Acid, umočio ih u vodu, spojio ih na struju te naljepio izričaj Yowa kojeg netko konstantno uranja u jebeno jezero i ne da mu da dođe do daha, a on se konstantno bori doći do izražaja, želi nam sve reći, želi da se njegova poruka čuje. Ne uspoređujem, već pokušavam dočarati onima koji su možda čuli za Scratch Acid a propustili su čuti SeXu. Ovdje nema puno gitarskog sviranja, gitara se koristi kako bi imitirala zvukove, kako bi tvorila atomsferu u pozadini, kako bi me jebala u mozak zapravo, jer mrzim takovu gitaru. Dok gitara svira, SeXa dobiva puno snažniju notu, prljavu, moćnu i stravičnu notu. Čitaj rani Swansi, posebno uočljivo na pjesmi "Ti Dam Ja". Zastrašujuće gitare u "Cvijeće", kao da ih je Andy Gill komponirao, samo fali onaj rezonantni zvuk gitare da bi sličnost bila 100%-tna. Ako postoji bilo kakva sumnja da Gang Of Four imaju svoj veliki utjecaj na SeXu, otklonjena je u pjesmi "Pogon". Ovaj izvrstan LP završava najpunkerskojim izvedbom na ploči. Marko je neobičan, neočekivan, brz, prljav i direktan. Baš kako bi ja završio svaki koncert. Ali nije to što SeXu drži na okupu, na hrpi. Iza vala tih disharmoničnih zvukova, ritam sekcija je ono što teče u pozadini, to je ljepilo između disharmonije glazbe i agresije vokala. Na tren melodičan bas, na čas funky (mrzim taj izraz, ne znam zašto ga koristim) i razlomljeni ritmovi u kombinaciji s navedenim su ono što SeXu čine bolesnim i neponovljivim bendom na ovim krajevima. Reći 20 godina kasnije da je SeXa bila ispred svog vremena na ovim prostorima je možda i nepravedno prema njima, jer oni su svoju glazbu stvarali u sadašnjosti. Reći da je Sexa bila al pari u odnosu na svjetske snage je možda i najpoštenije prema njima ali znam da im je mala utjeha.

SeXa je tamna. SeXa je monotona. SeXa ne mari za okruženje u kojem se nalazi. SeXa je za konzumaciju. SeXa je za uživanje. SeXa je za gledanje. Nažalost ne više, ali ako su se mogli Lizardi okupiti ponovo, možda je manji problem napraviti ponovno okupljanje SeXe. Kaže Igor ipak ne.

Postoji jedan mit za kojeg sam među prvima čuo vezanim uz SeXu a to je onaj uz Albinia. S obzirom da sam nojz gikčina i visim na forumu Electrical Audia, iskoristio sam priliku pitati velikog Stjepana kako je to zapravo bilo. Prepiska bi išla otprilike potpuno ovako:

Luzwei: Hey Steve, as I will be reviewing SeXa reissue record that was pressed on vinyl by one Croatian indie record label this year, I was thinking of bringing up an old myth that circulates around, to de-myth it and that is that SeXa had an open invitation to record in Chicago with you once you heard of them...?

Steve: I spoke with a guy from Sexa once after they relocated to Rotterdam/Amsterdam, but nothing ever came of it. I really liked the two records I heard, Pussy in the Sky with Diamonds and No Sleep till Pussy, and I probably made that known to them, but like I said, nothing ever came of it.

Ne bi bilo pravedno da krediti ne budu dati tamo gdje su i zasluženi. Uz postavu benda koji je na ovoj ploči svirao: Nik Valentić - vokali, Ivan Bilosnić - gitara, Saša Last - sint i trake, Nino Prišuta - bas gitara, Ratko Danilović - bubnjevi; najveći krediti idu Igoru Mihoviloviću te Igoru Banjaninu zasigurno, koji su praktički samoinicijativno digli ovo iz povijesti i odlučili uz pomoć Mihaela Bele remasterirati i uložiti svoj novac u izdanje. Nažalost, na kraju će vrlo malo toga prodati i većinu poklonit, ali neka sam loš prorok.

U slučaju da Vam se ne svidi ono što ćete čuti uvijek možete doći pogledat moj bend. Vjerojatno pratimo Urbana i 4, Tonya, Pipse, ili uskočimo u postavu Vatre ako netko od njih ne može. A svirali smo i na akustičnom albumu TBF-a.

Da mi ne bi Vidmar nakeljio odurne djevojke upitne odjevne vizualne ugode na kraju recenzije, napisat ću ovo: pot lista preporučuje tjerat sve u pičku materinu pri preslušavanju ovog albuma!

Ozbiljno, Vidmar, ODJEBI!

www.sexa.bandcamp.com/album/u-ivo-iz-kopra-1986
www.guranjeslitice.org
www.dirtyoldempire.com