Neno Belan & Fiumens Tvornica snova Dallas 2009.
SVAKA IGRA, SVAKA DOBIVA! Pogotovo balade. "Ponoćna zvona" je pjesmetina! "Pričaj mi o ljubavi" je antologija! "Posljednji ples" je žilorez! "Galeb" je ogromna sreća! "Kurve" je mediteranski power pop! Mislim… nije, al je megahit kojeg zna skoro svaka studenska soba
I ove stare melodije bude memorije… Čiste nostalgije… I ne znan šta mi je… Stari s bafima, stara s ogromnom trajnom… Sestra i ja cili umazan slajom… I sve je daleko i tajno… Znan ni onda nije sve bilo bajno... Al ditetu sve je sjajno i pari mi se puno lipše… I ove kapi kiše ka da šapću: “Nikad više…”
TBF - "Nostalgična"
Znam, znam, znam… ja nemam sestru, a bafe i trajnu su furali stric i strina… Ipak, kada krene onaj stih … stare melodije bude memorije… meni se sve vrati. Starci i ja vozimo se u stojadinu u kojemu na radiju svira nešto od Đavola. U glavi imam tu sliku iako ne znam da li je ona samo dio prilagođenog filma s kojim se poigrala nostalgija ili je to jedan od tih rijetkih trenutaka kojeg pamtim baš zbog toga što je sve bilo sjajno. No, melodije Đavola nisu samo poveznica s djetinjstvom…
Đavolima i meni ipak nije bilo suđeno. Bili su u điru neki drugi đavli, a i Nenin retro pop imao je slab domet u dance devedesetima. Prije nekoliko godina sam s bivšim cimerica zapeo u opsesivnu fazu Đavola. Nisam nikada previše obraćao pozornost na naše popularne izvođače i estradnjake, ali mi nikako nije bilo jasno što je s tim Belanom. Gdje je taj lik? Zašto ne reda hitove kao nekada? Zašto se stari Đavoli mogu kupiti samo u rabljenom vinilnom formatu?
Onda se 2007. prvo desio album "Rijeka snova" kojeg sam neko vrijeme ignorirao. Isprva mi se činilo da na albumu prevladavaju festivalske lake note i dosadne teme - Dalmacija ovo ono, galeb, stina, jugo, vino, klapa… Prvo što mi je padalo na pamet bili su stihovi splitske lo-fi legende Milana Apoteke: "Dalmacijo pun mi te je kurac".
Ali bilo bi to pregrubo. Točno se sjećam dana kada smo ga draga i ja ponovo zavrtjeli. Tu smo večer imali problem sa šizofrenim pjevušenjem. Malo "Galeb", malo "Srce od leda", pa "Rijeka snova", "Kad plima se diže"… Ja se derem TAMO JE DALMACIJA!!! ona se križa i prigovara mi da sam se brzo prodao… Što? Kome? Pa ovo su sami mediteranski pop biseri. Klišej? Šablone koje smo već stotinu puta čuli? Pa da, ali očito nam je trebao da nam ih servira netko tko za njih ima mota. Neno šablone shvaća ozbiljno i zna kroz njih prenijeti iskrenu emociju. Od dobrog klasičara je besmisleno tražiti nešto novo i drugačije.
Zahvaljujući pjesmama s tog albuma započeo je Nenin zasluženi comeback. Croatia Records je imao još jedan razlog za reizdanje tri kultna albuma Đavola, a ja sam imao razloga da se pojavim na oba zagrebačka koncerta - 6.3. i 13.11. O da, nisam otišao na Mogwai. I ne žalim. Iako su mi škoti važan i jako drag bend. Jednostavno nisam mogao propustiti isti aranžman s prvog koncerta + boca medice i skromna ekipa indie izdajica među kojima je bilo i onih koji su u zadnji čas prodali svoju Mogwai ulaznicu. Nije da će ih ovo ljeto imati priliku gledati u Brtonigli, Orebiću, Splitu… kao i Nenu, al štaš? Sada smo na live albumu 
"Tvornica snova" je best of od preko dva sata, kompilacija najboljih izvedba s dva zagrebačka nastupa. Dupli CD s podjelom na CD1 - Fiesta i CD2 - Balade, za lakše rukovanje na tulumima. Presjek cijele karijere, gosti Massimo, Dino Dvornik, Žan Jakopač, Ban s mobitala, pozdravi i poruke… i ono najvažnije – publika koja Nenu prati u stopu. Kombinacija balada i fiesta pjesama konzumirala bi se lakše da nisu namjerno odvojene na dva CD-a, ali većina će bez razmišljanja reći: SVAKA IGRA, SVAKA DOBIVA! Pogotovo balade. "Ponoćna zvona" je pjesmetina! Pričaj mi o ljubavi" je antologija! "Posljednji ples" je žilorez! "Galeb" je ogromna sreća! "Kurve" je mediteranski power pop! Mislim… nije, al je megahit kojeg zna skoro svaka studenska soba.
Publika je toliko pjevala da joj je Neno davao previše prostora. Dok na nekima publika vrhunski gradi atmosferu i pjeva bez njega, na drugima nedostaje složnijeg i glasnijeg pjevanja. To se mjestimice osjeti, ali ne predstavlja veći problem. Hm, tj. ponekad mi se čini da je glasnija cura koja se tokom cijelog koncerta derala VINO NOĆIIII! VINO NOĆIIIIII! Bolje da ne brojim koliko je to puta ponovila…
I još jedna stvar. Slažem se da je sadržaj važniji, ali zar Neno i ovaj live album ne zaslužuju bolji i kvalitetnije pakiranje. Svaka čast fotkama prijatelja s Facebooka, ali zar ostatak mora izgledati kao se radi o neoficijelnom best of izdanju kupljenom na benzinskoj? Grrr…
Svejedno, došlo je vrijeme da "Balade/ Kada se nađem u predjelu noći" (1989.) zamijenite s "Tvornicom snova".
Vidimo se o Orebiću ako se sve poklopi.