"Hello darkness / God, it's good to see you / God, it's good to have you back again..."

Otkako je u svijet lansirana bezobrazna "Ass Cobra", momci u traperu su analogno s veličinom pozornica u nastavku karijere brusili i kitili svoj deathpunk zvuk u nešto jednako lijepo, ali na neki drugi, stadionski način, što im je nekoć predivno stajalo. Nešto kao ruža u Prljinoj dlakavoj guzici. Nažalost, ta ista ruža se negdje poslije "Scandinavian Leather" počela lagano sušiti. Koliko god te himne zvučale moćno uživo pod utjecajem piva i mošusa plećatih zagrljenih muškaraca koji veličaju vožnju u tunelu, laštenju pitona, maratonsko jahanje itd., posljednjih nekoliko ploča su zapravo reprize jedne druge. Jasno, to je rock'n'roll i ako može Lemmy, zašto ne bi mogla i preko 20 godina stara norveška deathpunk institucija?

Nitko ne kaže da ne može, niti da su diehard fanovi u krivu, ali je potpisnik teksta uvijek više cijenio novo novo, nego novo staro, pogotovo kod bendova koji su u svojim najboljim/najutjecajnijim danima konstantno iznenađivali. Srećom, nakon nekoliko repriza stadionskog punk klasika "Apocalypse Dudes" napokon se dogodilo ono što sam godinama čekao: manje sviranja u autopilot modu, manje isforsiranih seksualnih pošalica i više krutog zvuka.

Kako je došlo do toga?

Nakon 5 godina diskografske apstinencije, borbe s bolestima i odlaska šeširdžije Hanka koji je otpjevao skoro sve hitove, Turbonegro se vraća s jednostavnijim, hrapavijim zvukom i, još važnije, drugim šeširdžijom jednako hrapavog glasa sa pseudonimom Duke Of Nothing (inspiriran imenom starog mu benda). Duke, to jest Tony Sylvester, svojim glasom bend povlači na svoje početke, na zvuk lišen velikeprodukcije i minimalno prisustvo nerockinstrumenata u miksu.

Promjena pjevača je uvijek bila ogroman izazov za (ne samo veteranske) bendove, ali članovi Turbojugend podružnica mogu itekako mirno spavati jer nova/stara hrapavost zajebanim (ho)mornarnima itekako lijepo stoji.

Osim najavnog singla "You Give Me Worms" i kandidata za najbolje ime pjesme ikad, "Shake Your Shit Machine", u ovih pola sata i nema hitova, ali niti praznog hoda. "Sexual Harassment" je jednostavan, neopterećen i (za njihove standarde) relativno ozbiljan album u kojem ovi veterani zvuče kao da se dobro zabavljaju i da ih apsolutno boli Guzna Kobra što će drugi misliti o njemu.

www.turbonegro.com