Na moju opću sramotu i ultimativni dokaz nedostatka kvalitetnog muzičkog ukusa, smatram Against Me! najvažnijim, ako već ne najboljim, bendom zadnjih dvadesetak godina. Od davnih dana Clasha nije se pojavio bend koji je u isto vrijeme ostavio toliki trag u muzičkoj kulturi, a opet konstantno doživljavao prijezir i odmazdu elitista uvjerenih da se u stvari radi o nevjernicima i izdajicama. Zvučat će apsurdno ali svi današnji folk izvođači od Lumineers do Tallest Man On Earth barem djelomično mogu zahvaliti Against Me!-u na svojem postojanju. Ne bi Mumford & Sons punili arene svojim nemaštovitim i razvodnjenim drkanjem po tamburici, da Tom Gabel nije prije deset godina kidao glasnice na ulicama Floride.

Debitantski album "Reinventing Axl Rose" stvorio je temelje onoga što danas zovemo folk punk, iz kojeg se pak razvio planetarno popularni indie folk. Za jedno dvadeset godina, kada prođe dovoljno vremena da se uopće počne razmišljati o statusu kultnog albuma, jer bog zna da današnja muzika ne smije valjati, vjerujem da će se o njemu raspravljati na isti način kao o "Damaged" ili " Fresh Fruit for Rotting Vegetables". Povijest benda najbolji je dokaz da je stvarni život čudniji od fikcije. Tijekom karijere bili su gađani kiselinom jer su potpisali za major label s kojeg su otpušteni nakon dva albuma lošeg stadionskog rocka, te su promijenili dovoljno bubnjara da su opasno blizu usporedbi sa Spinal Tapom. Tom Gabel postao je Laura Jane Grace i sada daje intervjue za Cosmopolitan, a odlaskom basista Andrew Sewarda i službeno se više ne može govoriti o klasičnom line up koji je objavio najbolja izdanja. U tome cijelom kaosu pokušali su snimiti novi album. Sama priča o snimanju albuma dovoljno je zanimljiva za ovaj tekst, ali već sam ionako sramotno odužio o izdanju koje sadrži samo dvije pjesme, pa to ostavljam za neki drugi dan.

"True Trans" kratki je EP koje daje uvid u njihov novi album "Transgender Dysphoria Blues". Odmah je iz naslova očito da se pjesme bavi Laurinom promjenom spola što je udahnulo novi život već umornim i prožvakanim temama. Kao i kod velike većine ostarjelih i poznatih punk bendova, jednostavno je teško ostati socijalno angažiran i bijesan, kada si zaradio dovoljno novca da te neke stvari više jednostavno ne diraju. Pomakom na drugačije teme "FuckMyLife666" i "True Trans Soul Rebel" nude unikatan uvid u razmišljanja transrodne osobe, nešto što muzička industrija do sad nije niti mogla ponuditi.

Pošto se radi o izdanju gdje je njen glas popraćen samo akustičnom gitarom nema se puno toga za reći o samim aranžmanima. Vjerujem da će neke zasmetati pretjerana ispoliranost zvuka, ali nakon par albuma s producentom Butch Vigom drugo nije bilo ni za očekivati. Unatoč vrhunskoj produkciji, same pjesme zvuče puno iskrenije i sirovije, te na momente uspješno podsjećaju na životnu radost koju su jednom posjedovali. Kao zanimljiv kontrast zvuku stoji omot koji neodoljivo podsjeća na "Vivida Vis", jedno od najranijih izdanja benda koje je imalo tako loš zvuk, da ga čak ni najveći fanatici grindcorea nisu mogli trpjeti.

Nakon 15 dugih godina karijere, Against Me! spremni su na još jednu transformaciju. Sumanuto je očekivati od njih da ponovno pokušaju emulirati zvuk s kojim su se proslavili, a svima će biti drago da se maknu od stadionskog rocka koji im očito ne leži. Izgleda da je stvarno bila potrebna radikalna promjena da ponovno udahne život posustalom bendu.

againstme.net