Kool Moe Dee, Nas, Kool G Rap su majstori mikrofona. Kanye, Bomb Squad, Dilla produkcijski su stručnjaci. Od svih navedenih jedino Madlib potpisuje svoju i tuđu produkciju, rađenu u neumjerenim količinama, istovremeno držeći vodu za mikrofonom, snimajući world music albume, free i manje free jazz albume, rabeći znanja multiinstrumentalca, povremeno mijenjajući kožu za onu bića koje je najlakše opisati sintagmom svinjo-Alf. Njegove glazbene inkarnacije su bezbrojne. Njegova kvaliteta postojana i svojstvena. Veliki je ljubitelj sempliranja i žanrova koje je nemoguće nabrojati koristeći jedino prste stopala i šaka. Da skupite sve što je ikada snimio morali biste prodati djedovinu i imati garažu za barem dva automobila. Njegova vizija je šarenija od Franka Zappe, doseg širi od Afrika Bambaate, a radna etika jača od one radnika u rižinom polju. Ovo je čovjek koji uzgaja i kultivira hip hop, za to uživa planetarno priznanje i otvoreno poziva glazbenike da slobodno sempliraju njegov rad, bez straha tužbe. Među najpoznatijim albumima broji suradnje s MF DOOM-om (Madvillain), J Dillom (Jaylib) i Freddijem Gibbsom (MadGibbs). Sredinom srpnja predstavio je posljednju u nizu hip hop suradnji s neočekivanim MC-em, Samom Herringom, pjevačem skupine Future Islands.

Inicijalna nevjerica i nesigurnost u materijal na kojem „repa“ Herring odmah je ublažena vjerom u Jacksonovo vizionarstvo koje je, ako ništa drugo, uvijek zanimljivo. Summa summarum, nakon samo prvog slušanja, pozitivan je izračun koji potvrđuje da Madlib umije izabrati dobrog suradnika, no, neočekivanije, da Sam Harring umije repati. Uvjerljivo i čak s dikcijom nekoga tko je očigledno više od samo fana ove umjetnosti.  Ako njegov dar za nizanje riječi spojimo s njegovim gorljivim live nastupima s matičnom grupom, ispunili smo sve uvjete za dodjeljivanje prestižne, i često krivotvorene, titule MC-a. EP "Trouble Knows Me"  čine 6 stvari, tri instrumentalne i tri na kojima Herring demonstrira svoje skrivene talente zauvijek mijenjajući percepciju slušatelja o ovom uspješnom rock glazbeniku. Iako je već ranije gostovanjem na pjesmi "Lavander Chunk" skupine Scallops Hotel dao naslutiti da potajno vježba verbalne  sljedove, sada, na "TKM" se udaljio od bremena bijelog repera, čineći raniji Anticon šmek samo jednim od mogućih pristupa izvedbi. Premda, bilo koja stvar koja prozove Myka 9, pogotovo kada je u pitanju Sam Herring, lijepo je iznenađenje vrijedno poštovanja.   

Instrumentalni dio prepoznatljiv je Beat Konducta proizvod složen s fino sjeckanim funk-jazzom i soulom, začinjenim s gramom indice. Madlib je ovaj dio EP-a učinio stereotipno ugodnim bez zastranjivanja u eksperimente. Bazna kemija korištena je i za pozadine preko kojih Samov hip hop alter ego Hemlock Ernst baca spiku. Spika u igri nije glupa, nije plitka i nije lišena humora. Izvedba na naslovnoj stvari baca na Bucka (heh) Šedezpet, dok "Celebrity Vision" ima Sama u ulozi koja bi prošla na Gravediggaz albumima. Sve izvedbe su zavidne, na potezu backpacker – the hood is good.   

Valja istaknuti da se EP može nabaviti u ograničenoj količini s ručno otisnutim naslovnicima u izvedbi umjetnika Gustava Eandija i Jeffa Janka. Divlja mačka sa žiletom u ustima koja probija ogradu može se uzeti simbolično. Nisam očekivao da ću čovjeka koji je dao jednu od najuvjerljivijih i strastvenijih izvedbi na Lettermanu prošle godine, tjelesno i vokalno, šaltajući grubost vokala kao Mike Patton za vrijeme Eurythmics stajla sint progresija, čuti kao uvjerljivog  i zabavnog MC-a.

Madlib i Sam Herring. Odgovor na pitanje zašto je često: zašto ne.