Velika je ta Velika Britanija. Stvarno je velika. I gotovo da ne postoji ništa, ako govorimo o glazbi, što bi nas iznenadilo zato što je došlo s Otoka. Probali su sve, u svemu su solidni, u mnogim stvarima odlični, ponegdje izvanserijski dobri, a gotovo se ni u čemu nisu obrukali. S druge strane, postoji nekoliko tipova bendova koje samo Britanci mogu isfurati, a da ne ispadnu smiješni. Toy Horses su jedan od njih.

Na internetu se predstavljaju kao jedna od najsunčanijih velških nada, a meni ne treba puno više od toga da ih odlučim provjeriti. Je, da, malo je zbunjujuće vidjeti Wales i sunce u istoj rečenici, ali nitko me ne može uvjeriti da su Gorky's Zygotic Mynci ili Super Furry Animals isključivo oblačne pojave. Ima tu sunca, čak i ako proviri rijetko opet radi ono što treba.

Priča kaže da je proboj Toy Horsesa započeo kada je njihove rane, demo radove na radiju čuo američki radijski guru Nic Harcourt koji je Coldplayu pomogao lansirati američku karijeru. Pozvao ih je da sviraju na SXSW-u, odsvirali su set u njegovoj emisiji, a tamo ih je čuo i Ken Coomer iz Wilca koji im je ponudio producirati album što su ovi prihvatili. I, eto, prvi album velškog benda produciranog američkom rukom je tu pred nama, da radimo s njime što nas je volja.

E, sada bi valjalo objasniti o kakvom je ovdje tipu benda riječ. Jednom kada to bude jasno o samim pjesmama se ne mora govoriti ništa, klasifikacija će govoriti sama za sebe, sasvim dovoljno rječito. Dakle, Toy Horses su bend za radio. Bend koji i zahtjevnijem uhu može pružiti određeni podražaj (iako je malo vjerojatno da će mu se zahtjevnije uho svojevoljno prepustiti, ali to je već druga priča), a opet su dovoljno pravocrtni, umiveni i nezahtjevni, barem na površini, da fino mogu ispuniti eter nikoga ne uvrijedivši. Poslušate li deset pjesama s njihovog prvijenca vrlo brzo ćete se uvjeriti da Toy Horses nisu samo radijski bend, već odmah mogu postati simbol, paradigma svih takvih bendova.

Još su dva pitanja na koje valja odgovoriti. Jedno je ono na koje se obično očekuje odgovor kada već čitate tekst o nekom albumu nekog benda, a to je kako oni zapravo zvuče i povlačenje paralela s drugim bendovima kako bi vam se približio zvuk ovoga. Bez brige, ide skoro, neću razočarati. Drugo je pitanje zašto uopće u moru glazbe u kojemu se pronađe sasvim dovoljno novih, poticajnih i uzbudljivih stvari pisati o jednom ovakvom bendu. E, da.

Konjići zvuče kao Mystery Jets bez psihodeličnih momenata koji to nisu, ali im dobro dođu za izgradnju imidža, kao Jack Penate uklopljen u bend i operiran od ska i rockabilly naslijeđa, kao linearni The Coral, The Libertines bez droge i ludila, usporeni Pete And The Pirates koji su više slušali Beatlese nego bulumentu britanskih post punk bendova, The Magic Numbers sa jednako smisla za melodiju, ali nešto manje za atmosferu ili kao bend koji bi napravila Kate Nash da je muško.

Njihovu bi glazbu vjerojatno bilo najljakše opisati kao la, la, la pop. Možda zericu previše indie za ekipu kojoj su U2 i Coldplay kraj svijeta, a kojima se ipak, u nekoj konačnici, obraćaju ili barem pokušavaju obratiti, a istovremeno mrvicu premalo zanimljivo i previše umiveno za one koji se pale na bilo što ako dolazi izvan mainstreama.

Meni se čini da će Toy Horses napraviti iskorak u mainstream. Jasno je, da, tu se mora poklopiti bezbroj faktora, ali ovaj album itekako ima potencijala za to. I baš zato sam pisao o njemu. Zato što unatoč tom očitom igranju na široku dopadljivost ima, na trenutke, više života i emocije od gomiletine izdanja nastalih u nečijoj spavaćoj sobi.

Ovo je glazba koja je jednostavno lijepa. Ne previše lijepa, ali sasvim dovoljno lijepa. Glazba koju će Davor Rončević s radošću prezirati iz dna duše, koju će LaMario možda i poslušati i unatoč tome što mu se neće svidjeti neće moći zanemariti odjeke Gin Blossomsa za koje neće biti siguran jeli ih čuo ili sanjao ("Loyal To The Cause"), glazba koju će DJ Lejm pustiti u autu kada na prvi dejt izvede neku mlađu punoljetnicu za koju procijeni da ne bi bila impresionirana njegovom kompilacijom na kojoj jednako prostora imaju Polvo i !!!.

Toy Horses sigurno neće postati vaš novi omiljeni bend, sigurno neće postati ničiji novi omiljeni bend, ali bi vrlo lako mogli postati bend koji će svojim pjesmama generalno podići kvalitetu radijskog programa. Strepite Otvoreni, Antena i onaj treći, najezda konjića je pred vratima!

toyhorses.myshopify.com