Evo albuma koji bi možda mogao zadovoljiti sve glazbene ekscentrike, one koji vole suradnje s one strane pameti, a možda i one koji vole trash i slične pojave. Gruff Rhys, polupsihopatski frontmen najbolje velške glazbene pojave svih vremena je napravio suradnju sa brazilskom hipijem i serviserom TV-a i videorekordera.

Ili da citiramo majspejs kako bi bili precizniji:
'Tony Da Gatorra is a Brazilian TV and VCR repairman, musical freedom fighter and the inventor of his own unique ‘Gatorra' instrument. Part drum machine, part guitar, the Gatorra provides the unique sonic style of Tony's peace-loving protest songs and features heavily throughout The Terror Of Cosmic Loneliness.'

Dovoljno? Ima još malo. Album je snimljen u samo 5 sati, a umiksan u 12h što se itekako čuje. Ovako na ekranu zvuči super zabavno. Superkrznatosonični velšanin ukrižan sa brazilskim radnim čovjekom koji povremeno svira. Jel valja?

Ne.

Muzički je sve poprilično ravno i ne naročito uvjerljivo unatoč očitoj težnji da se isprobaju nove stvari. Ako se igdje i čuje Tonijeva makina, onda ne ostavlja neki poseban dojam. Drugi ozbiljan minus jest taj da Tony Da Gatorra zvuči kao retardirani sin Mark E. Smitha. Poznavajući potonjeg, on bi vjerovatno popizdio kao što je popizdio i kad je čuo LCD Soundsystem po prvi put u nekoj birtiji. Sva sreća da Gruff povremeno preuzima vokalne dužnosti i na trenutke unosi dašak svog lazy-laidback stila kao što je to slučaj u solidnoj "Oh! Waara Hool" ili SFA look-a-likeu "In A House With No Mirrors". Malo pomalo se može dogurati do kraja "The Terror of Cosmic Loneliness", ali ponovno slušanje je pogubno i bespotrebno. Jedina zbilja dobra stvar jest da naslov albuma jasno upozorava što se može očekivati.

Da je Gruff pri sebi, moglo bi se reći da je ovo album za sve one koji će radije otići na koncert čudnovatog kljunaša koji svira orgulje nego li nekog dobrog bendu koji će skupiti malo više raje nego obično. E sad, pošto je ovdje ipak u pitanju ludi Gruff i njegov novi kompić iz Sao Paola, objašnjenje je možda u eksperimentiranju bez neke posebne ambicije. Lijepo je eksperimentirati, dapače poželjno je. Samo što svaki eksperiment ne daje uvijek slušanja vrijedne rezultate. Ovo je jedan takav primjer.

www.myspace.com/tonydagatorra