Bilo je i vrijeme. Nakon što se okušao i briljirao u synth popu osamdesetih, domoljubnim budnicama ranih devedesetih, folku i onoj grozoti od crossovera u dvijetisućitima, veliki meštar sviju Huljića pokušava se probiti kao world music glazbenik. Slijedeći nešto starijeg i uspješnijeg bosanskog pandana Bregovića, naš Tonči odlučio je krenuti na svjetske etno festivale. Zakurac to što se Mojmir iz Kriesa već desecima godina muči staviti baštinu ove zemlje na svjetsku mapu, a da to nisu klape. Zakurac nam Afioni, Lidija Bajuk i brojni ljudi koji bez kinte vade stare hrvatske pjesme iz zaborava i pokušavaju nešto pozitivno napraviti. Motiv našeg Tonča je isti kao što je oduvijek bio - novac. Vidio da Brega zarađuje na Štulićevoj ideji i mažnjava od cigana pa odlučio - treba sredit dugove od sapunica, platit kaznu za plagiranje, a diš bolje nego uguzit se kod svjetske raje kojoj je svaki tjedan druga zemlja u modi (kao našem Emiru afrički bendovi iz sedamdesetih).

Svima je govorio da je to njegova solo ploča, ali pošto ima puno soli u glavi i zna da baš i nije neki vokal, ubacio je ljepuškastog Grašu, kao producenta doveo gore spomenutog Bregu i eto ti ga na. Bastard mediteransko-balkansko-štavećsvene 'etna' došao je na vidjelo dana.

Onda je uz to bahato dodao kako sada ima i podršku kritičara. E prika, oćeš kurac. Nema ništa kvalitetno i vrijedno u troakordnim pjesmama s malo ska ritma. Nema! A da ne spominjem tekstove. Hibridna glazba- hibridni tekstovi. Nadmašio brate i Đibu i Lukija u korištenju dijalekta koji nitko ne konta. Jest da je "Anarhišta" pjesma koja uđe u uho, ali jebem mu mater o anarhizmu svira čovjek koji je devedesete proveo uz bok Ksenije Urličić i Ivića Pašalića dok su sustavno uništavali narod - što duhovno, što ekonomski. Uz to o anarhiji i hašišu pjeva Petar Grašo. To je uvreda svakom poštenom splitskom anarhistu koji je početkom stoljeća gađao kamenjem mrske okupatore.

Ali više anarhista nema, nego su na scenu došli debosi koji stavljaju križeve na Marjan jer, krvtissove mi smo uvik bili katol'ci i 'Rvati. Na scenu su došli krezubi mladići koji kamenjem gađaju cure koje, jebiga, vole druge cure. Pa zašto onda ne bi i ovo smeće bilo popularno, uspio je Tonči i prije, uspit će i sad. Samo, nisam siguran koliko će tog govna i stranci progutat.