Drago mi je da je E odlučio izdati trilogiju "Hombre Lobo"-"End Times"-"Tomorrow Morning" kako ne bi bio jedan od onih likova koji stalno zagovaraju neke bendove kao najbolje, a bez oslušljivog pokrića. Zato sada imam tri Eels albuma u skoro godinu dana i sva tri su više nego dobra. O "Hombre Lobo" ste mogli čitati na Pot Listi prošlo proljeće, "End Times" je iz neobjašnjivih razloga preskočen, ali je zato, na moje apsolutno zadoljstvo, čak i šef inzistirao na pisanju o "Tomorrow Morning". Dok se Hollywood hvata za slamke snimajući trilogije i serijale radi manjka inspiracije, a The Cure potpuno neuspješno pokušava biti uvjerljiv sa svojom trilogijom "Pornography"-"Disintegration"-"Blood Flowers", E. to izvodi relativno uspješno i uvjerljivo, da parafraziram ekipu iz Državnog hidrometeorološkog zavoda. Njegova je trilogija njemu možda i bila nužnost, ali definitivno ne radi manjka inspiracija već radi naleta iste. Ljubavni/životni ciklus koji je počeo kao neobuzdana strast zatim nastavio kao slom sistema i završio kao vječna nada u potencijal sutrašnjeg dana E. je zaokružio albumom "Tomorrow Morning".

E. je cijelu karijeru bio vrlo izravan u izražavanju. Sve metafore su bile izvedene iz vlastitog iskustva, a sve situacije su bile bolno ili ushitno uvjerljive. Cijelu sagu svog života Mark je opisao u knjizi "What The Grandchildren Should Know" i usprkos tome što mu lagodno pripisuju opus baziran na samosažaljenju, da se vama dogodilo sve što i njemu, teško da bi bili optimistični koliko E. standardno je. Pogotovo na ovoj, njegovoj posljednjoj ploči. Još samo da vam napomenem da je njegova autobiografija po zanimljivosti i zabavnosti odmah iza Zappine i obje vam preporučam čak i ako niste fanovi njihove muzike. Dobro štivo je dobro štivo.

Novi album dolazi pod kraj ljeta i nudi svašta nešto fino. Ako smatrate da je jesen deprimirajuće godišnje doba možda "Tomorrow Morning" učini za vas što je "Souljacker" učinio za mene 2001.; ukratko, da ni ne primjetite stereotipe i psihologije koje se vežu uz ljevanje kiše i niske temperature. Uglavnom ćete se načitati kako je novi album najoptimističniji ili jedan od najoptimističnijih Eels albuma, ali poanta je da se radi o jednom od najboljih Eels albuma. Optimizam ovdje dolazi u raznim kombinacijama i izvedbama. Od gotovo LCD Soundsystemske "My Baby Loves Me" preko gospela "Looking Up" do sanjivosti "The Hummingbird" ili "That's Not Her Way". "My Baby Loves Me" je medalja za nepripadnost, nagrada za antiekipnost. Naklon individualizmu. "That's Not Her Way" će vas probuditi iznad krovova kuća i nećete biti sigurni da li još sanjate ili ne. Sličnu situaciju imamo na "The Hummingbird" koja perpendikularnim sintetskim orkestracijama naglašava da niste potpuno prisutni i prizemljeni, ali riječi 'I wasn't dreaming, I was awake, I was alive' daju dimenziju vjerojatnosti koju niste očekivali. "What I Have To Offer" je izravnost koju ste skloni ismijavati, ali kada ju čujete ovdje nemate izbora nego biti razoružani. 'I don't care for football or fishing but you know I'm full of love for you' zvuči najromantičnije ikad i nemate sumnje da je poruka smrtno ozbiljnija. Od laganijeg repertoara izdvojio bih još i "I Like The Way This Is Going" koja je sa svojom elektro-akustičnom gitarom i lepšavom pratnjom basa kao stvorena za scenariji u kojem ste upoznali neku super curu/tipa u najneočekivanijem mjestu (Boogaloo?!) i s njom/njim upravo dočekali subotu ujutro ljubeći se cijelo vrijeme i nadmečući se citiranjem Will Ferrellovog Roberta Gouleta.

Druga strana medalje ovog albuma je 'življi' segment kojeg sam se već dotaknuo s "My Baby Loves Me" koja može potrgat linoleum tuluma samo tako. "This Is Where It Gets Good" je sporo rastući plimni val s groovom "Fresh Feeling" koji se rasteže na šest minuta, a kad završi vratit ćete ju na početak gotovo automatski. Šest minuta nije dovoljno.To su te neke stvari koje bi mogli slušat na repeatu zauvijek. Zaraza u rangu Whamovog "Wake Me Up".

Moj apsolutni favorit također spada u nešto življu sekciju ovog albuma. "The Man" je koračnica u smislu da se uz ovu pjesmu jednostavno tako dobro hoda. Probajte. A kad beat potkrijepite s tekstom u kojemu vas svi dočekuju sa smiješkom i ispružene ruke ('The little skinhead with a tattooed face, shows me a moment of style and grace. The new age guy with a yoga mat, blesses me with a pat on the back. The thug rapper with the golden chains, puts in his grill and says „Good day!') naravno da ptičice pjevaju!

Najavni singl s albuma "Spectacular Girl" mi je iz prva bio slaba karika u lancu, ali nakon više preslušavanja shvatite da je to autentična Eels numera i da je točno kako treba biti. Lik je upoznao ženu i zaključio da je super i to je to. Tekst 'Part of the job of being her man is knowing when to let go of her hand' je samo Markova dobra volja da izravnost začini slikovitim metaforama.

Na kraju čeka "Mystery Of Life", spoj pop rock elektronike 21. stoljeća i zborskog pjevanja. "Mystery Of Life" je lagano nostalgična atmosfera s prolomima svijetlosti i s pogledom u budućnost koja se unatoč prošlim nesrećama ne čini toliko crna koliko bi apokalipsa-fatalisti voljeli da je. Strateški i zasluženo smještena na kraj albuma ova pjesma uspješno drži teret zatvaranja trilogije od par desetaka pjesama.

Nakon više godina izbivanja, na prošlom albumu "End Times", mogli smo čuti povratak Butcha na bubnjevima. Ja sam se razveselio ponovno čuti ovog korpulentnog lika s kaubojskim šeširom kojega sam uvijek povezivao s Eels svijetom i stvaralaštvom. Njega na novoj ploči nema, ali je zato tu sada već dugo sveprisutni Kool G Murder (Rusty za prijatelje) i Knuckles. E.-eva ekipa je uvijek vrhunska i kad ih vidite mame osmjehe. Eelsi su trenutno na Europskoj turneji i svi vi koji ćete se zaletiti na neki od njihovih koncerata možda dobijete priliku vidjeti sve ove likove uživo. Butcha izgleda da ne, ali Kool G je potvrđen, The Chet je potvrđen, a bogami i Knuckles. Još ako bude i Krazy Al onda mi se možete hvalisati i preseravati, a ja ću vam biti zavidan.

Zadnje slike E.-ja prenose vijesti da je E. postao cholo evangelist i da mu je brada, iako napadnuta s više strana, gušća nego ikada. Cijeli bend izgleda kao da bi se mogao natjecati sa ZZ Topom po pitanju facijalno-odlačijskog uvjerenja. Znate da ste na dobrom putu da postanete legende kad vam promotori moraju posebno prodati osiguranje za bradu jer je opasna po zdravlje i mogla bi izazvati požar!! Naglašavam da su ovo činjenice, a ne moja bujna mašta.

Pročitao sam jednom o E.-ju da '...even when he's happy he still sounds a little sad, and when he's sad he still has a pretty good sense of humor about it.' Mislim da je ovo dobar sažetak njegovog karaktera i uglavnom ono što možete očekivati od njegovih ploča. A sada još nastupa u bijelom odijelu s maramom na glavi i u tamnim naočalama! Preporučam odlazak na koncert, ali znam da su vremena teška i da se vjerojatno nema para. Ako vam se pak "Tomorrow Morning" svidi toliko da si ga poželite doma u njegovom rozo-ljubičastom omotu naglasio bi da je sada idealan trenutak da izvučete čarapu s kovanicama, jer uz album možete dobiti i EP koji sadrži 4 pjemse, a jedna od njih se zove "Let's Ruin Julie's Birthday". Sve četiri stvari su dobre, ali ova je ekstra ugh! Ne bi sad ulazio u opisivanje EP-a i ove pjesme pošto sam odavno prešao svoju normu od 2 kartice. Ova recenzija se sada na kraju čini jako dugom. To je samo jer ja o Eelsima mogu puno pisati, a da mi se sve čini važnim. A i šef je inzistirao. Počeo sam je pisati jučer navečer, ali se činilo nekako prigodno završiti ju sljedeće jutro.

Jesen samo što nije. Zahladilo je. Kiše su...pa ajde, padale su cijelo vrijeme. Samo što ja opet ništa ne primjećujem. Na konstantom sam putu prema ljubičastom drvetu koje se nikad nije činilo dostižnijim.

Ajte bok. Vidimo se sutra.
www.myspace.com/kooolgmurder
www.eelstheband.com