Glazbeni svijet, ako želite, je jedan od rijetkih u kojem kada se jedna vrata otvore ne samo da se druga ne zatvore već se nađete pred dugim hodnikom novih, otvornih vrata. Jedan album vas vodi do drugog, zanimljivi trenutci nude cijeli set muzičara koji vrlo vjerojatno rade druge stvari i nakon nekog vremena možete iscrtati labirint koji vas je od jedne točke odveo na put od 360 stupnjeva s pravcima koji se protežu dalje i šire od nama vidljivih triju dimenzija.

Tako je mene put od Beastie Boysa doveo do Money Marka koji me je usmjerio na rad Lorda Newborna i njegovih Magic Skullsa. Uz Marka nukleus Lorda Newborna sačinjavaju Shawn Lee i Tommy Guerrero. Slijedom daljnjeg traženja i preslušavanja došli smo do trenutka kada čitate osvrt novoga albuma Tommyja Guerrera "Lifeboats and Follies".

Tommy Guerrero sada već niz godina paraleleno ispoljava svoju ljubav prema skateboardingu i glazbi. Dapače, u zadnje vrijeme je muzika preuzela primarno mjesto u Tommyjevom životu i od '98. naovamo skupilo se materijala kojim možete već pošteno popuniti hard disk ili police regala.

Tommyjevo stvaralaštvo predvođeno ljubavi prema jazzu i kubanskim glazbenim motivima uvijek je rezultirao u pristupačnim downtempo ljetnim pejzažima za grad, auto i plažu/pustinju. Njegovi albumi su velikom većinom instrumentalne kompozicije i ta činjenica dozvoljava svakome da svojim bojama popuni glazbene obrise koje je zadao Guerrero.

Album "Lifeboats and Follies" u ponekim segementima donosi odmake od ranijih radova premda ne u smislu bilo kakvh korijenskih promjena. Ploču ćete i dalje lako prepoznati i svrstati u Guerrerov opus. Promjene nisu nastale u glazebom dijelu već u atmosferi. Bez brige, sunca i ugodnih lijenih trenutaka imate dovoljeno da bez grižnje savjesti ne radite ništa barem par dana. No, na par kompozicija, potpomognuto melodikom i reverbom, naći ćete nešto napetije ako ne tjeskobnije trenutke. Naravno da u usporedbi s posljednjim Tyler the Creatorom ili Interpolom ti će se trenutci rasplinuti na suncu, ali je zamjetno pristustvo nešto anksioznijih osjećaja u odnosu na ranije radove.

"The Same Confusion and Hope" je tako sjetna melodija za životne inventure s čak i malo zlokobnog. Reverb i bas koji se javlja iz dubina daju svemu još napetiju notu. "Bullfights On Broadway" popušta pritisak, ali se nastavlja osjećaj progonjenja. Melodika i efekti przivaju sjećanja na nikad prežaljeni De Facto. Naleti delirija u kojem bi najstretniji ishod bio lakši oblik sunčanice. Ako ste fanovi prije spomenutih De Facto bacite uho i na "Red For Green"; još jedan dubom zaraženi psihodelični trenutak.

"Cut The Reins", kao i većina pjesama, počinje s perkusijama koje tada sljedi lajtmotiv u vidu fuzzanih klavijatura. Ako biste bili hrabri mogli biste ovu pjesmu dovesti u vezu s pjesmom "Zlatni Kalašnjikov" od Tigrove Masti samo što bi se tu umjesto noževa potezale žene i čaj.

Ako odvojimo ovih par pjesama od ostatka albuma ostati će nam pročišćeni materijal za uživanje u vrućinama i pijesku u bermudama.
"Yerba Buena Bump" može lako igrati na relaciji NY-LA premda radi kronične preplanulosti vuče više na zapadnu obalu. No, soul truba i odgovorajuća plucking gitara mogle bi se čuti i kroz kakvi Brooklynški prozor na dan kada je nestalo struje. Jazz pripravak s jednom nogom na vrućem suncu i drugom u debelom hladu. Downtempo proizvod ljubavi trube pune strasti i skulirane gitare.

"March of the Masses" usprkos imenu nije koračnica za bilo koju stranu rive. Gay Pride u Splitu je mogao lagodno otplesat svoju povorku na ovu melodiju da nije bilo frustracije određenih pripradnika ljudskog roda koji su na kraju izjavljivali da ni sami ne znaju kako im se dogodilo da kamenuju sugrađane u najironičnijem iskazu kršćanstva. Pomračenje uma se možda ne bi dogodilo da je na nj bačeno svijetlo ovdje prisutne rhodes kljave s latino perkusijama. Razbacujte se bokovima, a ne kamenjem!

"The Last Maverick" je još jedna u nizu kopulacija trube (ovaj put s prigušivačem) i gitare koja rezultira navlačenjem slamnatog šešira i gemišta/limunade/piva/gintonica. Po vašem izboru. Lagodna kalvijatura u pozadini stvaraja viziju utvare Money Marka kako svira nasred napuštene ceste s koje se diže vrelina užarenog asfalta.

Za vrhunsko izležavanje Tommy je pipremio "Questa Del Sol". Flauta, gitara svirana na žicama nategnutim prije ulaska u mašinicu i klavijature vas ljuljaju u ležaljci, a nakon nje si natempirajte "The Lonely and The Only" čija šuškalice-bas-gitara-melodika kombinacija budi želju jedino za ležanje na leđima i promatranje oblaka.

Iako mnogi ljetne albume vežu uz tulumarenje na plaži i ushitno pjevanje refrena ne smijemo zaboraviti žegu koja je veliki dio cijelog ljetnog ambijenta i ugođaja. Postoje dani kada niti more niti hlad ne nude dovoljnu utjehu i bijeg od vrućine. U tim trenutcima treba udriti brigu na veselje i uživati u nedaćama vreline koja se teško verbalizira. U tom smislu Tommy Guerrero nudi alternativu i drugu vrstu uživanja u ljetu i dugim danima i noćima. Kada postane prevruće za bilo kakve aktivnosti vrijeme je za spuštanje prozora u autu, paljenje cruise controla ili uživanja u legitimnim trenutcima ljenčarenja na krevetu ili kauču uz godišnje doba koja zna bit too hot to handle. Jer znoj nije voda, a Tommy Guerrero je našao način da uvijek iznova isporuči tonski zapis hlada.