Preskočili smo nekoliko anticonovih izdanja. Čak tri od "Crowns Downa"! Govorili su mi da ih je previše, premalo, da imaju previše podataka, da su često preosrednje i ziheraške, bile su doduše i dvije dobre reakcije na "Eskimo Snow" i tako dalje. Kako bilo, meni je o anticonovim izdanjima najlakše pisati. Rekao sam si da ću pisati barem jednu recenziju mjesečno. U prosjeku anticon izdaje nešto manje od 10 ploča godišnje, od toga pet-šest dobrih, od kojih barem dvije jako dobre. Tako da, anticon für immer. Kako i u životu, tako i na pot listi, uvijek postoji anticon.

A Martin Chavez Dosh, ili ti ga Dosh živi u Minneapolisu, gradu koji je uz Cincinnati dao najviše glazbenika suučesnika na anticonovim izdanjima (podatci, podatci...). Svi Minneapolitanci osim Dosha su bili sudionici ploča/grupa koje su na ovaj ili onaj način (bile) određujuće za onaj stilski aspekt anticona. Onaj aspekt zbog kojega alt-hip hop izdavački magnati kao što su Slug i Sage Francis i dan danas (skoro deset godina nakon) na svoju suprotno-od-radost dobijavu epitete poput anticonesque. No bile su to uglavnom rubne i kratkotrajne uloge. Slug iz Atmospherea je bio na jedinom albumu i singlu Deep Puddle Dynamicsa, na dvjema kompilacijama te u dvama navratima gostovao na tuđim pločama, Fog (Andrew Broder) i Mark Erickson su na posljednjim dvama albumima članovi Why?a i tako dalje. Dosh pak s druge strane, nikad nije bio previše upleten u onaj drugi aspekt anticona; u kolektiv, u često poluproizvoljna stilska poistovjećivanja, u brojna gostovanja, zajedničke projekte, remikseve, zajedničke turneje i življenje u zajedničkom stanu u Berkeleyu. Istina doduše, na anticon je stigao tek 2002. kad se sve to rasplinulo, na Fogovu preporuku, ali svejedno je pored osnivača i onih koji su s anticonom bili povezani od samih početaka, s pet albuma najdugovječniji izdavač na etiketi. No nekako se nikada nije uklapao u shemu. Prije će Buck 65, Sage Francis, Slug i Sixtoo, koji su davno otišli svojim putovima biti nazvani anticon-related glazbenicima nego što će to biti Dosh.

Dosh se doima kao previše jednostavan tîp. Kit. Lik. Dosh podučava djecu bubnjanju. Dosh ima dva psa. Ima ženu Erin, dva sina koji se zovu Naoise i Tadgh. Dosh je školovani klavijaturist koji se nakon fakulteta preselio roditeljima u podrum jer zbog studentske pozajmice nije imao drugog izbora. Tada je počeo svirati bubnjeve, počeo je snimati ono što svira, počeo svirati u lokalnim bednovima i nastupati. Najranije snimke Dosha koje se mogu naći su između 1997. i 1999. kada je u mnogim lokalnim jazz, post-rock, post-punk i inim bendovim svirao među ostalim i s Davidom Kingom iz The Bad Plusa. Najranije solo snimke su objavljene na "Numerous Quality Mixes", kompilaciji/albumu izdanom 2002. na Fogovom kratkotrajnom minilejblu imena Dinkytown Records. U istom fahu je izdan i njegov puno bolji prvijenac na anticonu te prvi pravi solo album, remek-djelo Dosh (2002, anticon.). Iste godine Dosh izdaje čak dva albuma kao bubnjar i klavijaturist (odjednom, svirajući ih istovremeno, nije bed) grupe Lateduster, magičnoga kvarteta (u početku seksteta imena Cropduster) kojeg ne želim kaljati žanrovskim odrednicama, u kojem svira s Fogom i dvama mineapolitanskim džezistima, JG Everestom i Bryanom Olsonom.

Nakon toga slijede još tri albuma, dva ep-a i nekoliko lajv-izdanja te sviranje, snimanje, turneje, produkcijski i kompozitorski posao te štogod treba s Andrewom Birdom. Doshev peti albumu, "Tommy" sadrži i dvije pjesme kojima je doprinjeo Andrew Bird, (na prošlom je albumu Bird bilo violinom, bilo glasom bio na svakoj drugoj stvari). Tu je na nekoliko stvari i Mike Lewis, čovjek koji zadnje dvije godine i s Doshem i s Birdom ide na turneje svirajući saksofon i bas. To je (čini mi se) to od gostovanja, no "Tommy" odaje dojam manje album-albuma u autorskom smislu nego što je to bio prethodni "Wolves & Wishes" (2008, anticon), iako je potonji imao po barem jedno gostovanje na baš svakoj stvari, od Andrewa Birda, preko Andrewa Brodera i Marka Ericksona, Davida Kinga i Bryana Olsona, Odd Nosdama pa do Bonnie 'Prince' Billiya. Tomu je tako u prvom redu zbog činjenice da su na albumu dvije stare stvari, tj. obrade istih. Osma "Call The Kettle Back", je obrada stare Doshove možda najbolje stvari ikad iz 2001. kojoj je ovo prvo pojavljivanje na službenom izdanju, iako je za nju još odavna napravio spot koji morate pogledati. Posljednja "Gare de Lyon" je obrada stvari s Latedusterovog prvog, istoimenog albuma. Drugi razlog zašto se Tommy doima više kao kompilacijia stvari snimljenih u nekom određenom vremenskom periodu jest odsustvo nekog posebnog štiha koji je svaki Doshev prijašnji album imao. Na svakom je postojao neki ton, neka modifikacija Doshove opće estetike i/ili uočljivi korak u produkciji koji bi ploču činio pločom.

No "Tommy" je unatoč možda malo razvodnjenom estetskom integritetu (što god) i tome što nije tako čvrsto autorski tkana (što god što god) meni jako dobra ploča. Uvodna "Subtractions" je lepršava stvar veselkastog groova preko kojeg prelaze Doshove signature čudne harmonije te saksofonske, gitarske i vokalne fraze koje suprimiraju svaku mogućnost predvidive progresije. Na sljedećoj "Yer Face" Dosh po prvi puta u karijeri pjeva za javnost i stvara pjesmu u duhu onih na kojima gostuje Bird, poput treće "Number 41" i pretposljednje "Nevermet". Četvrta "Town Moose" je u tonu starih Doshevih stvari s prvih dvaju albuma ("Dosh" (2002, anticon.) i "Pure Trash" (2004, anticon.)), peta "Loud" je prekrasno malo gotovo orkestralno iznenađenje puno zeznutih bridgeva i prijelaza nerazjašnjive metrike. Šesta "Airlift" je lijepa mala melodijica tipične doshovske linearne progresije. Sljedeća "Country Road X" je na pola puta između prethodne dvije, svaka izvedba osme "Call The Kettle Back" koju sam čuo me oduševila, ova slojevitija i produciranija verzija je doduše izgubila jednostavnost i privlačnost originala a to nije do kraja uspjela kompenzirati energijom i ugođajem koji se osjete u lajv izvedbi Dosha i Lewisa. Na posljednjoj, desetoj "Gare de Lyon", nakon dugo vremena imamo priliku čuti Doshevo čisto bubnjanje bez loopova i tweekova. I to je lijepo čuti, iako je ukupno ova obrada samo poslužila tome da se prisjetimo tome koliko je original zapravo dobar.

Sve u svemu, dobra ploča. Miran sam mjesec dana. Uskoro počinju rokovi.

www.doshfamily.com
www.myspace.com/doshanticon
www.anticon.com