Prije par dana, usred sve moje tuge pregoleme uzrokovane sramotnim porazom San Diego Chargersa, uleti Šef s forsiranjem nekakve recenzije nekakvog tipa za kojega nitko nikad nije čuo, ali koji svira americanu pa je, kao, automatski meni zanimljiv. "Užas, strpan sam u ladicu stručnjaka za jedan glazbeni žanr", pomislim, ali ipak se odlučim prihvatiti zadatka, jer ovaj tjedan nema smisla da spucam dobar prijedlog kao što su Bouncing Souls ili Spoon, obzirom da će album tjedna ionako biti ova grozota od Vampire Weekenda. Helooouuu, VW bez hitova, kao art bend? Što je sljedeće, Van Halen snima folk veselice na koje se može plesati jig?

Uglavnom, prvi dojam koji Barton Carroll ostavlja je da nije pretjerano originalan, ali već drugi dojam je bolji, jer kaže kako mi pod ruke iz vedra neba odavno nije došao ovako kvalitetan izvođač (točnije od zadnjeg albuma još jednog americana trubadura, Marka Erellia). Barton je čovjek koji je kao pripovjedač u stanju zadržati vam pažnju, usprkos smirenom vokalu koji više vuče na britanske folk trubadure, nego nekakvog americana šminkera. Iako smiren u izvedbi i lišen pretjerane emotivnosti, ne propušta naglasiti kako stoji iza ovog materijala cijelim sobom, jer je svjestan koliko vrijedi i da bi bila šteta da se ovoj ploči dogodi isto što i dosadašnjima – zaborav.

Naime, Barton iza sebe ima već tri albuma i, iskreno, nisam ni čuo za njega dok se sam nije javio pot listi (da, toliko je željan pažnje). Naravno da ima dio simpatija i iz toga razloga, uvijek smo na strani ljudi iz sjene, pa tako i Bartonovoj, ali sve pozitivno što ću ovdje napisati prvenstveno ga sljeduje zbog kvalitete materijala. Doduše, sad bi se mogao naći netko i reći kako nije Barton pao s Marsa, iza njega je i suradnja s Crooked Fingers i Azure Ray, ali to vam je isto kao da kažete da ste kvalificirani za raditi kao striper zato jer nemate dovoljno love da si kupite odjeću.

Kad sam rekao da nije originalan, nisam mislio da je nečija kopija – ne, već samo to da koristi klasični trubadurski kist kojim slika svoju sliku. Dakle, pjesma je građena oko klasičnog folk izričaja, skladana uz prebiranje po akustari. Na to su nadograđeni skromni zvukovi ostalih žanrovskih glazbala, od ritam sekcije s kontrabasom, do pedal steela i harmonike, a sve je još začinjeno i ponekim puhačem i to ne tek trubom, već i pravim pravcatim saksofonom, te čak flautom (ne, nema tu Jethro Tull ili E Street Band ljigavosti, već tek fini snobovski jazzy uleti). I ne, nijedan trenutak nije pretjeran, sve je tu čisto iz razloga da se pjesma diskretno uljepša, točno toliko koliko treba.

Znači, imamo dobre pjesme, dobru izvedbu, sve je dobro odrađeno i, ukratko, imamo jedan dobar album. Zar ne? Pa tako nekako. Mali problem ove ploče je njena monotona atmosfera, sve pjesme voze u drugoj brzini i pomalo vuku na glazbeni stil znan i kao ''soundtrack komatoznog stanja'' koji izvode Norah Jones i slični. Spomenuti jazzy uleti dodatno pojačavaju easy listening notu, ali nimalo ne umanjuju folk srce koje album ima ispod svih slojeva.

Jer, usprkos monotonom ritmu kojim se cijela priča vrti, nema mjesta dosadi zbog različitosti stilova pojedinih pjesama. Ima tu i bluesa, i Uncle Tupelo americane, i dosta gostujućih ženskih vokala koji stvar odnose na razinu srednjestrujaškog folka, negdje između teatralnosti Regine Spektor ili Fione Apple, i onoga što radi Norah. Barton ipak nekako najbolje pliva u temama koje vuku na klasični britanski folk tipa Nick Drake ili Fairport Convention. Recimo da bi njegova izvedba bila nešto između, ne toliko tiha kao Drakeova, ali niti toliko svjetovna kao ona Thompsona i društva.

Takva je, u biti, i ova ploča. Naoko mali neugledni komad muzike koji ničim ne traži pozornost, ali kad joj je poklonite, drago vam je što ste to napravili. U biti, siguran sam da bi svatko od vas tko voli bilo kojeg od gore navedenih izvođača uživao u ovom albumu, jer rijetko se nađe jedan na kojem svih 10 pjesama klizi. Što bi se reklo - all killer, no filler. Ukoliko nam je dopušteno upotrijebiti tu frazu u opisu nečega što nije ni pop ni rock, već čisti, zreli i zdravi konformizam.

myspace.com/bartoncarroll

bartoncarroll.com