7. svibnja 1892. - rođen je Josip Broz, kasnije poznatiji i kao Tito

8. svibnja 1945. - vojska pod zapovjedništvom maršala Tita ulazi u Zagreb i oslobađa hrvatsku prijestolnicu od nacista i njihovih kolaboracionista.

9. svibnja 1945. - naziji kapituliraju čime završava rat u Europi

Na dan pobjede nad fašizmom i nacizmom 2014. na pot listi izlazi recenzija albuma Tito's Bojsa, istarskog pank benda koji glazbeno vuče na Dead Kennedyse, a u tekstovima se obračunava s današnjim društvom. I na samom početku ću naglasiti, ovakva vrsta panka me glazbeno pretjerano ne zanima, ali suprotno uvriježenom mišljenju novog izdanka hipsterskih kritičara mislim da treba poticati svaki društveno angažirani bend, naravno ako se slažem s njihovim stavovima. Ako se ne slažem, onda im najčešće jebem mater.

Na osamnaest pjesama Bojsi ispucavaju rafale rifova podebljanih tekstovima u kojima se glavni autor Nenad Milić obračunava sa svima, od policije do istarskog i svjetskog establišmenta, pjeva o kapitalizmu, glupim curicama ili npr. o fojbama pa tako pozivaju da se u njih baca sve od špahera i vešmašina pa do ustaša, fašista, belogardejaca i nacista. Za Milića je Bog mrtav, a ubila ga je ljubav.

Na obradi "Holiday in Cambodia" glasom i tekstom sudjelovala je još jedna istarska legenda Franci Blašković u kojem se on također obračunava s kapitalizmom,velikim govnom prevare, i gdje ga uz crkvu i rock n roll ubraja u sveto trojstvo nesreće. Iz nekog razloga smetaju mu i izbrijane pičke, ali voli jebat dlakave palme i svinje.

Čekao sam s recenzijom ovog albuma nekoliko tjedana kako bi ga objavili baš danas i to da bih, osim pisanja o albumu, iskoristio priliku za ukazivanje na tipično hrvatsko pizdunstvo i licemjerje. Jer naime, u novoj demokratskoj Hrvatskoj nije cool ni poželjno slaviti Dan pobjede nad fašizmom. Nama je milije slaviti Dan Europe koji je, doduše, uzročno-posljedično vezan za činjenicu da je 9. maj dan kad je srušen nacizam, ali puno se više priča o činjenici kada je jedan Luksemburžanin zajedno s par Nijemaca potpisao sporazum o ugljenu i čeliku. Puno je europskije i modernije 9. svibnja slaviti tako što ćemo ispred Kuće Europe slušati Nenu Belana i njegove ljubavne pjesme i pitke melodije, nego npr. prisjetiti se ljudi koji su dali svoje živote za tjeranje gamadi van iz zemlje. Puno je ljepše slušati govor o Hrvatskoj kao još jednoj europskoj zvjezdici pa nakon toga plesačku grupu iz Belgije, nego otići u Mediku na pank koncert. Uglavnom, kod nas je puno normalnije i prihvatljivije raditi bilo što nego slaviti Dan pobjede. 

Jebaji ga druže, kriva su vremena za takve stvari, nije to više u điru, sad su u điru demokracija i smanjenje deficita i outsourcing. Prošla su vremena kad su se u ovoj zemlji ljudima brojala krvna zrnca, kad je šef jedne od najjačih stranaka javno prijetio svima koji se ne slažu s doktrinom Krivoustog i pizzamajstora. Prošla su vremena kad su gradom hodale paravojne formacije zaklinjući se u svetost Hrvatska i prošla su vremena kad se prijetilo nekome jednostavno zato što je različit. I onda ti u tom trenutku dođe da pustiš Tito's Bojse i barem uz pjesmu jebeš sve po spisku svoj licemjernoj gamadi koja živi u ovoj zemlji, uključujući sebe. Vi ostali slušajte Šank.

www.titosbojs.net