Bleep. Bleep. Bleeeep. Bleeppppp. Bleeeeepppppp. Blllllep.

Warp Records je diskografska kuća koja je zauvijek redefinirala elektroniku. Oni uvršteni u njezin katalog su bili poput elitnih postrojbi elektronske glazbe koji otkrivaju nova prostranstva kojima 'obični' muzičari tek trebaju zakoračiti. Pažljivim odabirom izvođaća Warp je kreirao zasebnu kategoriju glazbe, čime se malo tko može pohvaliti. Ako nekome želiš opisati uvrnutu mjuzu samo joj dodaš prefiks warp i stvar je riješena. Pošto je riječ o zahtjevnijoj avangardi, samo malobrojni se upuštaju u istraživanje glazbenih prostranstava nastanjenih Aphexom, Two Lone Swordsmen, Boards of Canada, Nightmares on Wax i sličnim glazbenim čarobnjacima. Zadnjih godina, kako bi uhvatili korak sa vremenom i odmakli se od izlizane i premorene elektronske scene, potpisali su par malo više organskih bendova poput Battles, Maximo Park i Grizzly Bear. Kao i mnogi ostarjeli revolucionari, Warp se pomalo gubi u nastojanju da napravi par stvari istovremeno. Očuvati svoj kultni status i ostati korak ispred cjelokupne glazbene scene nije lak zadatak, i pitanje je koliko je ostvariv i potreban. Tu podvojenost Warpa dosta dobro simbolizira jedno od zadnjih izdanja etikete, "Listening Tree".

Tim Exile (pravo prezime je Shaw) je Berliner koji se počeo baviti glazbom još kao dvanaestogodišnjak, i to kao klasici okrenuti violinist. Spletom okolnosti zatekao se, privučen snagom nula i jedinica, u elektronskim vodama i tu radi zadnjih deset godina. "Listening Tree" je njegov treći album i prvi za Warp. Ono što odmah upada u uši jest da je ovo malo pitkije djelo u odnosu na većinu IDM glazbe (blesava etiketa, što je ostatak StupidDanceMusic?). Razlog je dijelom u nekim relativno jednostavnim, sigurnim glazbenim rješenjima, a dijelom i u Timovom vokalu, koji je na dosta pjesama u prvom planu i daje jednu Depeche Mode notu, što zna ići na živce nakon dužeg izlaganja. Tekstovi mu nisu jača strana, površni su i na trenutke srednjoškolski (čuj uvodnu "Don’t Think We’re One"). U ovoj formi glazbe ne očekujemo niti čuti neku posebnu poruku, a pogotovo ne nešto tipa '... my ship is sinking ...'.

Elem, "Listening Tree" je najjači u momentima kada se Tim odvaži malo poigrati i izaći iz zacrtane sheme šatro-čudna-podloga-sa-vokalom-šizofreničara-koja-će-prepasti-curu-od-slušatelja-pa-će-mu-ona-reći-nek-pusti-nešto-drugo-a-on-neće-pa-će-se-posvađati-i-on-će-otići-piti-u-obližnji-bar. Da-bar.

Na ljepšu notu, "Family Galaxy" ima izvrstan središnji instrumental oko kojeg počiva cijela pjesma, a kad uleti ženski back vokal sve se približava drum’n’bass zvuku koji se dalje u samo dvije minute lijepo razvije u ludu plesnu podlogu. Dvije najbolje stvari su zakopane u drugoj polovici albuma, "Carouselle" i Squarepusherom inspirirana "When Every Day Is A Number". Obje su ugodno šizofrena elektronika dostojna Warpa 90ih.

"Listening Tree" na trenutke razveseli nepredvidljivošću i kaosom, a na trenutke distancira hladnoćom i živcira slušatelja višekratnim ponavljanjem uhodanih shema. Ovim uratkom ne pomiču se granice žanra upitno nazvanog IDM, čak ni ne daje naslutiti da bi u budućnosti Tim Exile mogao tako nešto učiniti ali svakako ima zanimljivih trenutaka. Kako još par dana traje glasanje publike za 10 najboljih Warp pjesama koje će se naći na jesenskoj kompilaciji, otiđite na sajt (link je dolje), dajte glas Aphexu, Boards of Canada ili kome već. Tim? Možda da sačeka tridesetu godišnjicu.

Bleep on, Warp.

http://warp20.net
http://www.myspace.com/timexile
http://www.timexile.com