Recenzije

Tiken Jah Fakoly African Revolution Wrasse 2010.

srijeda, 1. lipnja 2011

Tiken Jah Fakoly na jedinstven način spaja reggae glazbu s afričkim ritmovima, a "African Revolution" zvuči kao kruna gotovo 30-godišnje karijere.

'Ne postoji nešto što se na internetu ne može naći'. Svi znamo kako je ta rečenica (uglavnom) istinita i ne treba biti previše mudar da bi se tako nešto zaključilo, ali kada mi je draga prijateljica (kojoj se nisam odavno javio, a trebao sam i idem to ispraviti čim završim ovu recenziju) ovako nešto rekla prije sada već 5-6 godina zvučalo mi je malo smiješno. No, ubrzo sam shvatio da je to istina i moram reći kako često provodim sate i sate pred kompjuterom kako bih na internetu tražio raznorazne pizdarije. Naravno, uglavnom je potraga bazirana na muzici.

No koliko god se trudio u svom traženju, jako rijetko uspijevam pronaći neki dobar novi reggae album. Uglavnom me takvi albumi razočaraju svojom nemaštovitošću i upornim ponavljanjem riječi 'Jah' i 'marijuana' da odmah izgubim volju za daljnjim preslušavanjem. Srećom, nađe se dosta solidnih dub i ska albuma, a tu su Peter Tosh i sve ostale reggae legende pa se jamajčanski zvuci i dalje čuju iz mojih zvučnika i slušalica.

U ovakvoj situaciji otkrivanje odličnog novog reggae albuma stvarno veseli, a "African Revolution" je album koji zadovoljava sve moguće standarde da se proglasi i više nego odličnim albumom. Doduše, Tiken Jah Fakoly nikako nije novi izvođač (čovjek svira već 30-ak godina), a iz naziva albuma može se zaključiti kako se radi o izvođaču koji dolazi s 'Crnog kontinenta'.

Tiken Jah Fakoly je rođen u Obali Bjelokosti, reggae je otkrio još kao dječak, a vrlo brzo je počeo s nastupima u jednoj lokalnoj grupi. Kasnije se odlučio na solo karijeru, a svojim angažiranim i beskompromisnim tekstovima dospijevao je na razne crne liste pa mu je tako u jednom trenutku bio zabranjen ulazak u Senegal jer je oštro kritizirao tamošnju vlast. Nešto slično mu je prijetilo i u rodnoj Obali Bjelokosti, ali je njegova slava bila prevelika da bi ga se zabranilo. U stvari, njegov odličan status u cijeloj zapadnoj Africi mu je i omogućio da bez straha i dalje progovara o svemu što muči njega i Majku Afriku.

"African Revolution" je i načinom na koji je snimljen odavao potpuno spajanje reggaea i afričke glazbe. Tiken Jah Fakoly je prvo otišao u Kingston i obavio veći dio snimanja, a sve je završeno u Bamaku. Hvala dragom Jah (ne pjevaču), "African Revolution" u niti jednom trenutku ne podsjeća na grozan "Dakar-Kingston" kojeg je nedavno Youssou N'Dour snimio na sličan način.

Dapače, ovaj album je odlično spojio najbolje s oba kontinenta. Tiken Jah Fakoly je već odavno poznat kao sjajan pjevač i u njegove vokalne sposobnosti nije bilo potrebe sumnjati, a kada se na to nadovežu odlični aranžmani, onda je sve na svom mjestu. U reggae ritmove Fakoly je uklopio afričke tradicionalne instrumente, pa se na albumu čuju i zvukovi kore, balafona i drugih raznih (zapadno)afričkih instrumenata. Ipak, sve je uglavnom bazirano na akustičnoj gitari, jednostavnim ritmovima i sjajno Fakolyevom vokalu.

Album otvara "African Revolution", jedna od dvije pjesme otpjevane na engleskom jeziku. (Druga je "Political War" u kojoj gostuje sjajna nigerijska pjevačica Asa koja, usput, ima jako dobar album "Beautiful Imperfection" koji je izašao u slično vrijeme kao i "African Revolution") Upravo je s tim pjesmama Fakoly još jednom želio ukazati na one stvari koje ga muče oduvijek - loš obrazovni sistem i potpuno uzaludni ratovi koji se vode u Africi. Stihovi 'We want revolution; Young people evolution; Intelligent revolution; Must be African education' pomalo podsjećaju na Petera Tosha koji je ipak školstvu pristupio na nešto drugačiji način ("You Can't Blame The Youth"), ali je poanta slična. S druge strane, odlično preklapanje Fakolya i Ase u "Political War" od te pjesme čini pravi hit bez obzira na pomalo naivne stihove. No, zar u reggae glazbi naivni stihovi nisu ono što ih čini potpuno iskrenima?

U ostatku albuma isprepliću se pjesme otpjevane na francuskom i Dioula jeziku, ali bez obzira na nerazumijevanje teksta, melodije pričaju same za sebe. Fenomenalno korištenje svih instrumenata koje je imao na raspolaganju, odličan miks reggae i afričkih ritmova te, još jednom moram ponoviti, odličan Fakolyev glas čine ovaj album izvrsnim. Pogotovo kada je njegov kraj ovako dobar - posljednjih pet pjesama ("Sors De Ma Tele", "Votez", "Je Ne Veux Pas Ton Pouvoir", "Intie" i "Laisse-Moi M'exprimer") vas navode da cijeli postupak preslušavanja "African Revolution" ubrzo ponovite. "Intie", koju stvarno treba izdvojiti, je apsolutni ljetni hit i bez obzira što je album objavljen prošle godine (doduše u jesen), ovog će se ljeta poprilično vrtiti u mom walkmenu. Koji će doduše biti puno manje vremena na Lokrumu nego prethodnih godina, ali to je neka druga priča...

www.tikenjahfakoly.artiste.universalmusic.fr/www
www.myspace.com/tikenjah