Ti Vidimo se! Selfreleased 2014.
Kada je lani, nakon dugih pet godina od "Nezgodno vreme opasni dani", grupa Petrol napokon objavila svoj drugi album nazvan "80 proleća" osjećaji su bili dvojaki. Uz sreću što je novi materijal uistinu bio jako dobar, činjenica da je bend odmah po njegovom objavljivanju objavio i prekid svog rada značilo je da se album nikada neće odsvirati uživo što mi nije bilo drago.
No, svi poklonici specifično sanjivog vokala Ilije Dunija i njegovog gitarskog zvuka nisu ni sekunde ostali zakinuti za njegove glazbene projekte. Naime, Ilija je već pred kraj rada s Petrolom oformio duo Ti u kojem uz njega svira Trajče Nikolovski. Oni su čak par dana prije "80 proleća" objavili svoj nastupni EP pod nazivom "Koliko dana" na kojem se nalazi i "Da ti želim dobra jutra", jedna od najboljih pjesama koja je u lanjskoj jako bogatoj godini došla s ovih prostora. Iako je bilo nemoguće izbjeći usporedbe s Petrolom, Ti su se ipak pokazali kao dosta drukčiji bend. Doduše, psihodelični štih imaju oba benda, ali Ti su ipak prilično nježniji, bliži popu nego rocku. Činjenica da Trajče svira elektronske bubnjeve te da klavijature imaju bitnu ulogu u njihovom zvuku svakako pomažu definiranju pa bi slobodno mogli reći kako Ti sviraju nekakav electro-dream-pop. (Fenomenalno je kako lako upadnem u zamku definiranja zvuka, a praktično u svakoj drugoj recenziji tvrdim kako to definiranje nema nikakvog smisla).
Nakon što su se s "Koliko dana" uspješno predstavili, Ilija i Trajče nisu predugo čekali na objavljivanje novog materijala. Tako je prije dva mjeseca objavljen "Vidimo se!" koji je, trivijalnosti radi, na bandcampu osvanuo točno godinu dana nakon što je na tom servisu objavljen "80 proleća".
Između EP-a i albuma, Ti su očigledno potpuno definirali zvuk pa "Vidimo se!" nema puno zvukovnih oscilacija – taj njihov electro-dream-pop se manifestira kroz sanjive vokale, uglavnom prozračne gitarske dionice te elektronske ritmove. Sve je skupa garnirano mnoštvom različitih zvukića što daje šarm cijelom materijalu baš kao što to čini i Ilijina poetska filozofija - manje je više. Držeći se prokušanog recepta otkrivenog još u Petrolu, on svoje misli u pravilu isporuči kroz svega par efektnih stihova koji se lako zadrže u slušateljevom sjećanju.
Tako, recimo, uvodna "Smejem se", koju krasi i shoegaze gitarska dionica, ostaje upamćena i po simpatično-naivnom stihu 'smejem se jer sam živ' koji bez problema navlači osmihe na lice. Isto tako, lako ćete zapjevati 'ona me pita što si sam, to je neka dobra prevara' iz "Sudbine", ali i još cijeli niz lako pamtljivih stihova koji svoj efekt postižu i učestalom repeticijom.
Da znaju napisati dobre pjesme bilo je jasno još na "Koliko dana" EP-u, a početak ovog albuma i pjesme iz prethodnog pasusa to samo potvrđuju. U takvoj situaciji slušatelju ne preostaje ništa nego prepustiti se muzici, a to lakše ide kada se na albumu nalaze i biseri poput "To su samo reči" ili "Ke izgoram", meni najdraže pjesme i jedine otpjevane na makedonskom jeziku.
No, Ti su se ipak malo uvukli u zamku jednoličnosti. Kako se promjene u zvuku u ovih pola sata ipak ne događaju prečesto, tako i album malo gubi na intenzitetu kako se bliži kraju. Posljednje tri pjesme na albumu možda bi u nekoj drugačijoj situaciji (drugi raspored pjesama, posebno izdanje, nešto treće...) dobile na većem značaju, ali nakon svega što se čuje prije njih, one ipak zvuče za nijansu slabije.
"Vidimo se!" je lijep album jedne dobre grupe. Na njemu se nalazi dosta odličnih trenutaka, ali za zaokruženu cjelinu nešto ipak nedostaje.