Recenzije

Thurston Moore Demolished Thoughts Matador 2011

nedjelja, 26. lipnja 2011

Vječiti mladić u duši, Thurston Moore svakih par godina na kratko pobjegne od matičnih mu Sonic Youth kao i svih mogućih side-projekata kojima se bavi te izbaci solo-dragulj.

Thurstona Moorea bi mogli u ovoj fazi karijere usporediti s mnogo čime. Prvloptaški bi to vjerovatno bila neka fora s vinom, nedajbože s vinom i gitarama ili nešto prikladnije s maratoncem koji ujednačeno visokim ritmom trči puste kilometre. Ipak, osnovno pitanje koje se nameče nakon slušanja "Demolished Thoughts" jest kako nakon tolikih godina Moore ostaje ovako mentalno vitalan. Čovjek ima 53 godine izdao je valjda preko trideset raznoraznih albuma, odsvirao na stotine koncerata i onda sjedne s Beckom i izbaci ovako nešto lijepo i upečatljivo. Ljubav prema glazbi, mladenački duh i strast za ispunjenjem su neki od mogućih odgovora koji se ogledaju upravo na ovom novom solo uratku dotičnog.

"Demolished Thoughts" je plod suradnje dva autora mnogobrojnih djela glazbene lektire moderne pop glazbe koji je mogao otići u svakakve ekstreme jer su i Thurston i Beck sa svog područja rada odavno uklonili sve granice. Mekša strana je ovaj put prevladala, a još pokoji njihov zajednički izlet bi sudeći po ovome svakako vrijedilo čuti.

"Demolished Thoughts" je sveukupno slušajući miran i spokojan album koji postepeno osvaja simpatije nenametljivošću, tim više što je dvojac ovakvog kapaciteta mogao vrištati na sve strane. Upravo ta neočekivana glazbena skromnost i donekle suzdržanost ga čine još privlačnijim. Beck u ulozi producenta se premotao u "Sea Change" đir te iz pozadine podupire Thurstonove emotivne izlete dok se na Sonic Youth oznake ipak mora naletitit tako da je primjerice drugi dio "Orchard Street" komotno mogao biti mlađi, nešto manje psihopatski raspoložen buraz Karen Revisited s "Murray Streeta".

Ako se uzme u obzir težnja posljednjeg kvarteta Sonic Youth radova da malo više istraže mekšu stranu glazbe, "Demolished Thoughts" je donekle logičan solo korak i iskušavanje terena kojim će možda nekada u budućnosti kročiti i matični bend.

Solo ili u grupi, Thurstonov žar je zarazan pa je i nakon ovog posljednjeg uratka valjda jasno kako su Thurston, Kim, Steve i Lee mladi u duši i takvi će po svemu sudeći ostati zauvijek. A jednog dana kada ovo sve skupa ode kvragu u oporuci planeta Zemlje će se nalaziti i jedan primjerak "Daydream Nationa".

www.sonicyouth.com