Od tada sam vijest o enigmi zvanoj Tha Grimm Teachaz rastelalio na sve prozore. Čak sam ih na našoj MySpace stranici postavio za pot album 1993. (i nadam se da mi Potlistaši neće zamjeriti na tome. Za MySpace ionako nitko više ne mari), pustio album u cjelosti na Radio studentu, otvorio teme na forumima propalih i polupropalih indie repera, linkao na Facebooku, slao bulletinove na Potlistinom MySpaceu, usmenim putem i elektroničkom poštom obavijestio svakoga za koga sam mislio da bi ga moglo biti briga i tako dalje. Kako bilo, poruka je morala stići do puno ljudi. Dobio sam jednu, samo jednu reakciju; i to onog gorespomenutoga, prvoobaviještenog DJ Lejma koji je bio oduševljen koliko i ja. Poput mene, na početku manje, kasnije više.

Induktivnim rezoniranjem (a pazite, kod indukcije je doduše moguće da je zaključak pogrešan iako su sve premise točne) zaključujem: ni vas neće biti briga za Tha Grimm Teachaze. Sva sreća da to na Potlisti nije važno. A i sad znam kako se Andrija Škare osjeća nakon svake svoje recenzije. Bilo ljude briga ili ne, TGT su hip-hop na kakvome sam ja odrastao i možda zato mene je briga. To je hip-hop koji bi se mogao svidjeti ljubiteljima izvođača kao što su: EPMD, Souls of Mischief, Lords of the Underground, Funkdoobiest, 3rd Bass, rani Del tha Funkee Homosapien, KMD, MF DOOM, rani Wu-Tang, Gravediggaz i tako dalje. Mogao bi ali očito i ne nužno.

Tha Grimm Teachaz su PMDF (onaj tamniji) i KDz (onaj svjetliji) a ploču je producirao DJ Koufie (nisam uspio razabrati koji je on u spotu). Sigurno je da ne zvuče poput tipičnog hip-hop benda iz 93. (što god da bi to moglo biti). Zapravo ne zvuče ni kao nešto nastalo kasnije, ni ranije. Zvuče kao nešto što najvjerojatnije ne bi bilo shvaćeno da je izdano 93. Očito da nije shvaćeno i ni danas. Iz do sada napisanoga bi se moglo zaključiti da ne zvuče kao ništa drugo. No nije baš tako, i to nije loše. Već singl "I Getz", na kojem gostuje Son Doobie iz Funkdoobiesta ukazuje na očite prizvuke Lords of the Undergrounda, Funkdoobiesa i Souls of Mischiefa. Ako odlučite poslušati album, jasno ćete čuti metanasljeđe EPMD-a u pristupu hip-hop referencama, temama, slengovskim terminima i kulturalnim motivima. Zapravo, čim sam odlučio pisati o "There's a Situation on the Homefront", potražio sam sve svoje albume EPMD-a koje moram posramljeno priznati nisam slušao godinama. Tražio sam i razmjerno uspješno nalazio paralele, referiranja i namjerne razlike. Ušao sam u štih i u šali počeo pretjerivati te mi je tako palo na pamet da je spominjanje "The Girl from Ipanema" u pjesmi "I Getz" možda motivirano korelacijom između naziva pjesme i prezimena Stana Getza. Da je bio tamo, Andrija Škare bi mi rekao: 'Ti si glup'. Postalo mi je jasno koliko je to zapravo irelevantno te kako je teško reći koja je pronađena usporednica između EPMD-a i Tha Grimm Teachaza besmislena a koja nije, te kako je dovoljno reći da usporednice postoje i navesti jednu ili dvije.

"There's a Situation on the Homefront" je album pretežito crew tematike u duhu početka 90ih na kojem se TGT čvrsto oslanjaju na arhetipove hip-hop pjesama koje su postavili oni koji su djelovali prije toga doba te gore nabrojani izvođači. Odlična uvodna "Got R Own Thing" je prava crew stvar boom-bapastog groova te je više manje indikacija tome u kojem duhu je sniman ostatak albuma. PMDF na njoj na trenutke čak podsjeća na Keitha Murraya, i to kažem kao pozitivnu stvar koliko god da vam to bilo čudno. Slične su tematike sedma "Double M" i posljednja "There's a Situation on the Homefront". Druga "Whatchyougonnado?" je hibrid crew stvari i onog teachin' ili skoolin' tipa hip-hop stvari (ne u lejm post-BDPevskom KRS ONE smislu), te klavirskom frazom i KDz-ovim načinom repanja malčice podsjeća na rani Wu-Tang. Četvrta pjesma "Melissa" je 'girls' stvar a ujedno je i neizostavljivi storytell (ne baš pravi u stilu Slick Rickovih naracija), te je najvjerojatnije indirektno ili direktno inspirirana EPMD-evim serijalom "Jane". Peta "Ay Muthafucka" i šesta "Frontin'" su dobre 'don't fuck with us' i 'you're wack' stvari, više manje varijacije na crew motiv. Slično se ponavlja na ostatku albuma.

Kako bilo, mogu reći kako su meni osobno Tha Grimm Teachaz definitivno najuzbudljiviji pravi hip-hop na koji sam naišao otkako sam ga prestao aktivno pratiti, pored možda MF DOOMa i Edana za koje sam razmjerno kasno čuo. I bilo bi zakon kad bi se recimo jednom godišnje pojavili neki novi Grimm Teachazi i da me natjeraju da izvadim stare EPMD-ove ili kogaveć na kazetama i sjetim se nečega što nisam godinama slušao.

-----------------
Album u cjelosti legalno možete poslušati ovdje.

www.breakfastrecords.com