Theologian je po mnogim kriterijima najuspješniji projekt kultnoga Leecha ili Leeja M. Bartowa (Navicon Torture Technologies) koji se već dvadesetak godina bavi zlom elektronikom u njenim ekstremnijim oblicima (često power electronics). Prije slušanja ovog albuma, dobro je znati u kakvo se to monstruozno, intenzivno djelo točno upuštate. "Pain of the Saints" sastoji se od tri stavka, odnosno 20 skladbi koje tematski i muzički čine nedjeljivu cjelinu, traje gotovo tri sata, a Bartowu se u stvaranju paklene glazbe, osim stalnih suradnika Matta Slagela i Fadea Kainera, pridružuje čitav niz drugih muzičara čija je svirka semplirana, distorzirana i kasapljena.

Sve je zapravo u imenu. Studija religioznosti, mučeništva i blasfemije kroz svece kao ultimativne nosioce i utjelovljenja tih koncepata. Nudi nam se sakralnost opakija i iskrenija od bilo kakvog drugog religijom nadahnutog materijala. Za razliku od uobičajene romantizirane slike žrtvovanja i mučeništva u kontekstu kršćanstva, "Pain of the Saints" predstavlja potresnu i tešku disekciju te tematike. Expressions of love and obsession, the loss of self and the corruption of the soul through addictions to carnality and temporal lusts. U Theologianovoj se filozofiji, a bitan je to dio njegova stvaralaštva uvijek bio, izmjenjuju i miješaju okultizam, sotonizam po receptu A. S. LaVeyja, kršćanski misticizam, mitologija Clivea Barkera… Na duhovnoj razini, slušanje Theologiana vjerojatno je najbliže procesijama flagelanata. Boli vas, razara, ali i vodi do katarze. Pravo iskušenje za slušatelje.

S muzičke strane, Theologian je dovoljno raznolik i zanimljiv da niti u jednom trenutku ne postaje naporan. Uglavnom teška, slojevita glazba sazdana je iz elemenata atmosferičnog industriala, harsh noisea i mračne ambijentale te zahtijeva puno strpljenja, ali je i prožeta nešto ritmičnijim segmentima koji dopiru čak i do tehna. Takvi su trenutci podjednako zlokobni i brutalni, makar nudili nekakav oblik soničnog olakšanja i prepoznatljivosti. Što ne znači da je "Pain of the Saints" lako slušati. Unutar prilično kompleksnih i abrazivnih okvira, kroz koje se naziru ciljano skladani dijelovi, izmjenjuju se beatovi, različiti jezivi zvukovi proizvedeni elektroničkim efektima, gitarama i sintesajzerima, okultno i ponavljajuće pjevanje, šaputanje i vriskanje, koraci u smjeru black metala... Istovremeno ogroman, ekspanzivan ali suptilan zvuk i mrcvarenje. U ovoj glazbi nema ništa lijepoga u klasičnom smislu. Naprotiv, ovo je ružan i prljav album, na trenutke kaotičan, na trenutke jednostavno bolan jer drukčiji nije niti mogao biti. Ali upravo ćete u tome, ako ste dovoljno ustrajni, prepoznati neki oblik netrivijalne, nerazvodnjene i iskonske ljepote. Teško je reći kakve su sve tehnike, filozofske ideje i principi ugurani na ovo izdanje jer ih je teško izolirati, a upitno je koliko ih uopće pojedinačno ima smisla promatrati. Bitna je poruka cjeline: egzistencijalistička i nihilistička tjeskoba koja je uvijek s nama ali koju se svojski trudimo potisnuti i zaboraviti. Theologian će je razgolititi.

Ovo je album koji se sluša u mraku, u komadu, izolirani od svijeta, prepuštajući se pritom očaju i patnji koji se skrivaju u zvukovima i koje upijate u sebe čak i kada bi najrađe stišali muziku i pobjegli. Pravilna upotreba dovodi do transa i trajne poremećenosti uma. Složena, alegorična i sjajno izvedena ploča za ljude kojima je Vatican Shadow kamilica i za sve one koji se ne boje zaviriti u bezdan.