Kako se dogodilo da kada nekom spomenete rap prvo pomisli na nabildane crnce (oprostite ako netko ovo smatra politički nekorektnim), lance, bitches, lovu i što ja znam sve, nemam pojma. U biti, imam neku teoriju zavjere vezano uz to, ali nema smisla da vam to sada iznosim. U prošloj recenziji spomenuo sam kako vjerujem da postoje Oni pa bi to sada već bilo previše.

Uglavnom, rap nije ono što ljudi misle da jeste. Bez obzira na svu tu umjetnu MTV-famu oko 50 Centa ili sličnih, to je glazba koja, poput metala, nikada neće prestati proizvoditi zanimljive izvođače. Metal ima mladenačku zaintrigiranost mističnim ili tko zna čime, a rap će uvijek naći neko buntovnog koji ima prijatelja koji zna složiti dobar beat.

Tako je jednom Doseone sreo Jela. Zvuči kao naslov za neki američki film, ali taj je susret uistinu bio bitan. Jer mnoštvo odličnih albuma koje su nam oni isporučili kao Themselves, cLOUDDEAD, 13 & God te suradnja sa drugim odličnim izvođačima iz sada već pomalo kultnog Anticona ne bi bio ostvaren da nije bilo tog susreta, a to ne bi bilo dobro. Uopće.

Nakon punih sedam godina čekanja na nasljednikom "The No Music" albuma napokon je završeno. Ovih dana je izašao "Thefreehoudini", a objavljen je na malo neobičan način. Naime, dva mjeseca prije objavljivanja albuma Themselves su odlučili da publici ponude 36-minutni mix besplatno na download preko Anticonove internetske stranice. Dovoljno da zaintrigira sve ljubitelje koji su nakon toga dobili još jedan odličan album.
Već sam popis gostiju je impresivan. Kada su na jednom mjestu Aesop Rock, Buck 65, Sole, BusDriver, Why? Ili Alias, da spomenem samo neke, znači da će preslušavanje biti zabavno. A kada vidite naslove pjesama poput "Rapping4Money", "Rappers Is Modelship", "Pay That Piper", "Party Rap Sucks" ili "Rappers Is Interns" jasno ti je da su se Themselves i ekipa odlučiti udariti na sve one koji su od rapa učinili ono iz prve rečenice ove recenzije. Nabildane crne, lance, bitches, lovu i što ja znam sve.

Već kao ideja novi album Themselvesa zadovoljava, a sve ono što smo dobili kao konačni proizvod nadmašuje sva očekivanja. Početna "Pay That Piper" pokazuje kako se nije promjenilo puno toga u zvuku. Doduše, ovaj album nešto je otvoreniji nego je do sada bio slučaj, ali jedan od razloga svakako je činjenica kako su od 20 pjesama Themselves samostalno izveli tek 5. Svi ti zanimljivi gosti pokazali su se u najboljem svjetlu, a puno različitih vokala donijela je veliku živost albumu.

No, bez obzira na sve te goste i odlične pjesme koje su otpjevali, moram priznati kako su mi najbolje sjele pjesme koje su izveli sami Themselves. "Oversleeping" i "Free And Void" udaraju na prvu, a daleko nisu ni „Each Ant In The House“ ili više puta spomenuta "Pay That Piper". Tek je "Swarm Of Beell" nešto skromnija koliko to neka pjesma na ovom albumu može biti. Posebno ipak treba istaknuti „Free And Vodi“ koja pokazuje sve Doseonove vokalne sposobnosti. Od uvijek pomalo šizofreno ubrzanog rapa u jednoj sekundi prebaci se na pjevni refren. Sve zvuči tako normalno, a do kraja ti jednostavno ispriča cijelu svoju priču. Bez nekakvih problema.

Možda bi kolega Flip napisao inspirativniju recenziju za ovaj album, ali čim sam "Thefreehoudini" prvi put čuo poželio sam pohvaliti ovaj album. Možda u tome nisam dovoljno dobro uspio, ali barem mi je teorija zavjere o spriječavanju širenja neke vrste glazbe ili barem omaložavanju njene važnosti pala u vodu. Ili su Themselves i njima slični tek iznimke koje nekako zaobiđu mreže tih zavjera.

http://www.anticon.com/index.php?section=roster&js=yes
http://www.myspace.com/doseoneinc
http://www.myspace.com/jelanticon