Recenzije

The XX The xx Young Turks 2009.

petak, 9. listopada 2009

Vrijeme ovog prvijenca tek dolazi. Slijedi mordorizacija Zagreba i rapidni pad temperature mora. Nema nam spasa. Zašto odgađati neizbježno? Zbog hipertrofiranog hypea? Dodajmo k tome i najomraženiju vam titulu - best new music na Pitchforku. Brrrr… 

Fora je zaobilaziti ono što već svi ionako hvale, ali probajte ovoga puta pogledati kroz prste. Članovi The xx imaju tek dvadeset godina i sve mi se čini da njihovo preozbiljno shvaćanje adolescentskih ljubavnih avantura uspijeva šarmirati i nešto stariju ekipu. 

Izbacite iz glave idealnu situaciju gdje vi kao Erlend i Eirik s naslovnice novog Kings Of Convenience albuma "Declaration of Dependence" odmorno i melankolično, na pješčanoj plaži, rezimirate idealan ljetni dan. Biti će vremena i za takav melos, ali xx kontroliraju onom vrstom melankolije kojoj je potrebna alijenacija, nesigurnost, neizvjesnost mlade veze, spuštene rolete, četiri zida male sobe, ranopopodnevni sumrak, noć i mrak.

Već će vas instrumentalni uvod u album teleportirati sa sunčane plaže okupane narančastih zrakama zalaska na dvoznamenkasti kat nekog nebodera i noćni pogled u beskonačna svjetla grada. Slijedi kiseljenje na kauču, overdoziranje filmovima, tupilo, preskakanje srca, preuveličana potreba za pažnjom, ljubav, seks i sve gorko-slatko što slijedi nakon njega.

xx kulerština je usko povezana s njihovim izričajem - minimalistički pop križan s modernim RnB izmjenama muškog i ženskog vokala. Često ih se uspoređuje s Young Marble Giants, ali u toj usporedbi jedina je dodirna točka škrtost u izvedbi. xx svoju suzdržanost zasnivaju na preciznim shemama i profinjenim trikovima koji ovise o uspješnom kemijskom spoju spoken word recitiranja Olivera Sima i tihog pjeva Romy Madley Croft

Možda pretjeruju s ozbiljnim tonom, ali zašto prerano pripisivat pretencioznost kada im se uz atmosferu koju prenose jednostavno isplati vjerovati. Ako nakon nekoliko slušanja nećete moći izdvojiti niti jednu pjesmu, pričekajte par dana i slobodno si dijagnosticirajte ovisnost. Iako je njihova glazba promišljeno škrta, fascinantno je njezino prostranstvo. Istovremeno uspijevaju zvučati tužno, utješno i neobvezujuće prozračno. Visokokalorične tužaljke i light meditacije. xx su uspješna kombinacija Chrisa IsaakaAaliyah, reverba, tišine, dubstepa, popa i međusobne kemije. Minimalistički pop za neki novi soul.

www.myspace.com/thexx