"Six Ways to Sunday", stvar kojom se otvara treći album nezavisnih rockera iz Atlante, zvuči kao nešto s best of kompilacije Lynyrd Skynyrda. Sljedeća pjesma, "Pretty Little Lie", zvuči pak kao novi single Bottle Rocketsa. I upravo na temelju ove dvije pjesme, dva vrhunca jednog vrlo solidnog žanrovskog albuma, može se opisati što je to u stvari Dim Crnih Bobica - amalgam klasičnog južnjačkog rocka '70-ih i alter-countrya '90-ih. Ukratko, tvrda southern rock americana.

Formula je jednostavna - nakon jednog old school momenta, koji se uglavnom bazira na riffovima i melodijama Skynyrda s tek povremenim uplivima u boogie vode Allman Brothersa, slijedi nešto moderniji aranžman, ako modernim možemo zvati nešto toliko ukorijenjeno u prošlost. U tim americana trenutcima Blackberry Smoke ne zahvaćaju previše folk stranu priče kakva je tipična za bendove u rasponu od Uncle Tupela do Drive-by Truckersa, uglavnom se zadržavajući na jednostavnijim gitarističkim postulatima country-rock prvolinijaša poput spomenutih Bottle Rocketsa.

Uglavnom, treća stvar opet je Skynyrd moment podvučen klavirom, četvrta "One Horse Town" bi se bez problema mogla naći na remek-djelu Bottle Rocketsa "Zoysia". Ona je ujedno i još jedan instant klasik koji stihom 'I'm an old married man at the age of 23; Got two little boys on a baseball team; And that may be their only ticket out' progovara o white trash populaciji kojoj većina nas, htjeli to priznati ili ne, pripada. Ovakvom kombinacijom zvuka i duboke ukorijenjosti u proletersku bazu, "One Horse Town" je i srodnik najbolje pjesme ikada "Outfit", što je ogroman kompliment sam po sebi - dakle, mogla bi se komotno naći i na " albumu "Decoration Day" Truckersa.

Ritam ludi se nastavlja - "Ain't Much Left of me" opet je Skynyrd moment, nakon koje slijedi americana balada, pa opet jedna riffovima podvučena Skynyrd stvar i tako do kraja. S 13 stvari i 54 minute materijala album je, nažalost, predug čak i za najveće fanove žanra, ali čak i oni najbanalniji generički trenutci donose taman dovoljno dobre svirke ili poneki stih zbog kojih se isplati progurati kroz njih.

Iako bi možda bolje bilo da je cijela priča kraća obzirom na uvodnu stihiju i mirnu završnicu, u konačnici je ocjena dobra. +3, kao što je +3 na kraju krajeva i ultimativna ocjena svakog djeteta radnika u školi - ma koliko se trudio ili znao, većina profesora te nikada neće nagraditi za znoj, već samo ako si lijep ili barem dijete zubara. Eventualno bi poneki kosijaner u ovim gitaram mogao pronaći nešto barem na trenutak zanimljivo, ali u principu ovo je toliko specifična vrsta glazbe da svi oni kojima naslovi poput "Simple Man" ili "Welfare Music" ne znače ništa, mogu u miru nastaviti slušati svoju yuppie kamilicu po izboru. Našoj borbi hvala - barem izbora imamo.

blackberrysmoke.com