Samy nije baš pričljiv tip. Od kada smo se upoznali, a ima tome neke dvije godine, nikada nije previše pričao iako je on taj koji bi u našem prijateljstvu trebao biti taj koji više priča. Jer, Samy bi imao puno toga za reći, ali to se na kraju ne odvija tako. Ionako sam poznat po tome da me se često ne zna zaustaviti u mojim trabunjanjima, ali Samy to od mene i traži. On traži od mene da mu pričam o njegovom radu. Ili, bolje reći, o radu tih nekih drugih dragih ljudi koje mi je on omogućio da upoznam. Meni nije krivo, moram reći, jer od kada sam prvi put čuo za Samya i njegov rad, ne prođe dan-dva, a da ne provjerim ima li kakvih novih vijesti od njega iako znam da će se nešto dogoditi dva puta godišnje. Eventualno tri. Ako je dobra godina.

- I, što ima u Angoli?

Nije mi odgovorio. Samo se nasmijao. Mislim, moje je pitanje ionako bilo besmisleno jer Samy uvijek zna gdje me vodi. Prvi put smo krenuli za Benin. Tada sam sumnjičav prema tom putu, ali sam brzo shvatio da treba Samyu vjerovati. Da sve potvrdi, poveo me u Benin još jednom, a ove godine smo posjetili Ganu i Togo. Ono, te neke zemlje u susjedstvu. Moram priznati kako sam očekivao da će nam i sljedeće odrednice biti zemlje u regiji, da se (barem za sada) nećemo spuštati ispod ekvatora. No, Samy ne bi bio Samy kada ne bi imao neka iznenađenja za mene. I za sve ostale koje vodi na putovanja jer nisam ja jedini kojeg on vodi po afričkim pejzažima. Ne bih ni volio da sam samo ja shvatio koliko je Samy dobar vodič, prije svega radi njega. Meni je svejedno koliko ima ljudi koji ne shvaćaju da su ta putovanja ono što svakako treba doživjeti. Drago mi je da ima više putnika radi Samya. To mu je (valjda) poticaj da svako sljedeće putovanje dobro isplanira. I da ga dobro pripremi.

- Je li ti ok?

Nisam previše komentirao put još od njegova početka, a već sam rekao kako Samy voli čuti što ljudi misle o putovima kojim ih vodi. Doduše, nije lako ići na ova putovanja jer su u pravilu puna iznenađenja. Predodžbe o destinacijama uglavnom su bazirane na svim onim glupim stereotipima koje o Africi slušamo od davnina. Malo je ljudi koji razumiju da se Afrikanci znaju dobro zabavljati. Pa čak i ako im u životu nije lako. Možda su baš zato i njihovi radovi, njihovi putovi koje nam Samy (i drugi, naravno, ali Samy je ipak glavni junak ove priče) otkriva tako fantastično nevini, tako fantastično prirodni.

- Malo je drugačije nego u Beninu, Togu ili Gani. Ne znam o čemu je riječ, ali drugačije je.

- Drugačije kao nije dobro?

- Ne. Nikako. Drugačije kao drugačije.

Istina, priča je malo drugačija, ali dojam je uglavnom isti. Oni putove koje Samy sam pređe u Africi i kojim onda nas putnike namjernike koji jedva čekamo novo putovanje vodi su predivni putovi. Možete putovati u komadu, a možete i zastajati i obraćati pažnju na detalje, svejedno. Biti će vam lijepo.

- Gdje bi ti zastao?

- Možemo ići cijelim putem, ali mogli bi i svratiti malo kod Santosa Juniora, Ze Da Lua i obišao Ferreira Do Nascimento. To prije svega. Onda možemo vidjeti što rade Mamukueno i Dimba Diangola.

- Dobar izbor.

Samo sam se nasmiješio. Samy uvijek kaže da je dobar izbor ono što mi koji idemo s njim na putovanja kažemo. Zajeban je taj Samy. Zna da je odabrao dobro, ali pušta nama da otkrijemo koliko je to dobro. A svaki put je jebeno dobro. Samo da se zna.

www.analogafrica.blogspot.com