Graham Coxon The Spinnig Top Transgressive, 2009.
Svi mi volimo putovati. Otkrivanje nepoznatog, odmak od uobičajenog, činjenica kako se mijenjanjem mjesta mijenja i cijela percepcija svijeta, osjećaj slobode, bijeg, euforija, sreća, melankolija. Bezbroj je stvari koje bi se mogle staviti u kontekst putovanja kojih, kao i svega u životu, ima raznih. Dobrih, loših i onih između.
Jedno od putovanja koje nas je sve dirnulo bilo je ono koje je obavljao tetrapak mlijeka u spotu za "Coffee & TV". Onda kada se mlijeko zaljubi u voćni jogurt, ili kada Graham Coxon napusti probu Blura kako bi se vratio doma, ili kada na kraju mlijeko odleti na nebo, trenutci su to koji od sviju nas, a ne samo od McGeea i Draža, naprave gaydreaming crew.
Graham Coxon se u tom spotu vratio doma i možda je to na neki način bio i nagovještaj raspada jedne od najboljih grupa prošlog desetljeća. Nakon "13" Albarn i ekipa su nam podarili još samo "Think Tank", ali bez Coxona na njemu. Odnosno, bez Coxona u finalnoj verziji albuma jer su se odnosi između dvojice najvažnijih članova grupe tijekom snimanja albuma (a i prije njega) dovoljno zaoštrili da bi Coxon odlučio napustiti grupu. Albarnu to nije teško palo – nakon što je odradio "Think Tank", posvetio se Gorillaz, putovao i snimao po Maliju te okupio The Good, The Bad and The Queen.
S druge strane, Graham Coxon je nakon Blura samo nastavio s onim s čime je u posljednjoj fazi rada s bendom već bio i počeo – snimanjem solo albuma prvenstveno baziranih na akustičnoj gitari. Od 1998. godine do sada on je snimio sedam takvih albuma, ali mora se priznati kako je tek s "Love Travels at Illegal Spreads" i ovim posljednjim, "The Spinning Top", zaslužio neku veću pažnju od one koji bi svaki njegov projekt do kraja svemira trebao imati samo zato što je bio gitarist Blura.
Uglavnom, Graham Coxon se na "The Spinning Top" odlučio okušati i u formi konceptualnih albuma što je, moram vam priznati, jedan od najgorih glazbenih formi, a o tome sam nešto rekao i u recenziji za The Decemberists. Moram priznati još nešto – činjenicu kako je ovaj album u stvari konceptualna priča o životu jednog neimenovanog muškarca saznao sam tek kada su mi se pjesme s "The Spinning Top" već dovoljno dugo vrtile u glavi. Samim time nisam imao nikakav negativni predznak prije nego sam ga poslušao.
Ipak, treba naglasiti kako ovdje nije riječ o nekakvom fantasy konceptualnom albumu kakve nam je znao priređivati King Diamond ili tko zna tko već ne. Hoću reći, priča koju Coxon priča (odnosno pjeva) u 70-ak minuta ne zahtjeva nikakvo 'ufuravanje' u nju jer je tu riječ o jednom običnom životu koji ima jednu razliku od onog stvarnog – izgleda da je ovaj lik doživio dosta lijepih trenutaka. Jer da nije, Coxon ne bi napisao stihove poput 'if you want me, come and get me, if you want me, you'll be there, in the daytime, in the nightime, over here and over there' ("If You Want Me") ili 'under the tree and into the sea, throw your perfect love for me' ("Perfect Love") ili 'there's a wood we can disappear, into our own little stratosphere, see the stars in heaven baby, they belong to me' ("Brave The Storm").
Sve je tako naivno. Kao na nekom od onih solo albuma Syd Barretta. U stvari, Coxonov vokal na trenutke i podsjeća na Syda (to je u onim pjesmama koje je Coxon napisao prisjećajući se da je njegove pjesme nekada pjevao Damon Albarn i kada Coxon pokušava 'skinuti' Albarna to zvuči kao Barrett). Podsjeća Coxon i na sve one singer/songwritere (pogledajte recenziju za Fink gdje se Flip kratko ali lijepo isprdao s tom pomamom za singer/songwriterima), ali bez onog preseravanja na koje znamo nailaziti na njihovim albumima koji polako prerastaju u žanr za sebe. Coxon svoju priču priča kao da smo se svi skupa vratili s kupanja, napravili kavu i zapalili frulu. Uglavnom je simpatičan, ali ponekad zna i zapeglati. No, brzo ga prođe i vrati se u stvaranje dobrog rasploženja, a to je ono što nam svima treba sada kada su počele velike vrućine, a more je i više nego ugodno za kupati se. Uostalom, činjenica kako je "The Spinning Top" najčešći gost na mom walkmanu tijekom čitanja knjige na Lokrumu između dva kupanja dovoljno govori kako je album meni sjeo. Hoće li vama, ne znam.