Sudimo ljude po tome kak se oblače, po tome što slušaju, koje aute kupuju, na koju religiju briju...al sve se to da lažirat. Oblačiš se po Hugo Bossu, slušaš ziku po preporuci Sale Dragaša, voziš pomajčin terenac, pročitao si previše knjiga o Selassiju... ništa to nije iskreno tvoje. Ne da mora bit originalno tvoje, al da si bar s ljubavlju obukao to odjelo i ubacio taj CD ili klekno pred božanstvom. Ne radi straha! Straha od toga što će drugi reć ili mislit, ili radi bijesa božanstva po vašem izboru.

Jedna od stvari koja se može puno teže lažirat je čaga (ples, mrdoguz, kolokvijalni izraz po želji...). Točno se vidi kad se neko baci u totalni trans ili iznered na neki bend ili pjesmu. Kad se izgara od pokreta koji čak ni nemoraju bit oku ugodni. Čak i kad je katastrofalno loša koreografija vidi se kad je netko u tome, a ne fušer koji za to vrijeme snima kaj djevojke na drugom kraju podija rade i koliko je njima dobra ova stvar, jer je njemu u biti totalno loša samo bi ipak doma došao mokra kurca. Ništa protiv barenja i vikend-pokušaja koitusarenja (dapače), al' skidam kapu plesačima i plesačicama koji to rade ko da su na pola puta do raja.

Sad, razno razni ljudi vole plesat na razne stvari. O ukusima se zauvijek ne raspravlja dok god ne mi omugućavaju normalno parkiranje pred zgradom, ali plesna muzika nije neka kategorija drugog reda u kojoj bismo trebali pristat na sve što ima kupus-kaktus ritam (bolje poznat kao „nca nca nca“ za one neupozante s kombinacijom kupus-kaktus) samo zato što je frend bio darežljiv i našopo nas exovima. Dapače! Trebamo se počet malo brinut za svoje zdravlje i izbor provoda ako nam je podloga za ples više eksterno nego interno kemijska. Premda... šta ja znam... Ja slušam Fugazi. Krivite DC/HC.

Konzumenti/fanovi/štoveć su ti oko kojih se sve vrti. Njihov interes je presudan u onome što će nam se nuditi i gurat niz grlo u svim medijima. Pa kad je to već neizbježno ja bih volio da mi se nudi nešto vrijedno spomena i šopa s nečim bar imalo ukusnim.

 

Free Blood je jedan od onih tulum bendova koji nastavljaju tradiciju započetu s bedovima kao što su Out Hud, !!! i LCD Soundsytem. Bend koji iako eksplicitno tulum orijentiran ima atribute koji govore kako im ne bi bio bed spavat na klupi u parku te da sako i traperice nisu uvjet za ulazak na parti. Također kombiniranjem živog, organskog zvuka i hladnijeg sinta dobivamo hibrid koji savršeno funkcionira na dvije razine. Organska muzika s pun kurac perkusija i basa na koju možete plesat ko da je zlatno doba Future Shocka! Evolucija! Koja je svakoj muzici ne samo dobrodošla već i nužna. Hibrid koji će stršat ko govno u punču na bilo kojoj slušaoni, jer je njegov zvuk specifično njegov.

Iako je odnos između Out Huda i !!! i LCD Soundsystema možda malo incestuozan (Nic Offer je u bio u Out Hudu i trenutno je u !!!, Tyler Pope je bio u Out Hudu i kolko znam još uvijek svira i s !!! i s LCD Soundsystemom), a Free Blood možete gledat kao još jedno malo kopile iz ovog odnosa, njihov zvuk i dalje ne odaje imitaciju već svježinu.

 

Dvojac koji stoji iza imena Free Blood su dizajnerica Madeline Davy i bivši perkusionist i vokalist !!! John Pugh (Johnov karakterističan vokal možete između ostalog čuti na !!! pjesmama „Shit Scheisse Merde“ i „Must Be The Moon“).

Bend postoji od 2003., a prvi EP su izdali 2007. kada Pugh odlazi iz !!! kako bi se u potpunosti posvetio Free Bloodu. Krajem prošle godine odlučili su sve izdane materijale skupiti na jednom mjestu i tako imamo „The Singles“, poprilično poštenu kolekciju plesnih pjesama i njihove remix ekvivalente (izuzev „Quick and Painful“).

Ako tražite nešto više od uobičajenog „nca nca nca“ provoda ili ako vam je draga doza psihodelije ili žali bože punka u vašem tulum repertoaru, Free Blood će zadovoljit sve gore navedene stavke. Mogao bi se usudit reći da je ovaj bend i obitelj iz koje dolazi prirodna „dizalica“. „Špica“! Hahahaha!

Nažalost, svijestan sam da u realnosti znam daleko više ljudi kojima je !!! neslušljiv i to među ljudima koji stvarno slušaju sve i svašta, tako da se bojim da će Free Blood ostat negdje u svom Brooklyn underground partiju bez hrvatskih slučajeva spontanog samozapaljivanja na nakom tulumu na Trešnjevci. Jebiga.... Al' se zato sjećam i slučaja kada smo Emir i ja na fešti kod Tanje na zapadnoj strani Zagreba poderali parkete radeći imitacije plesa Nica Offera na opću zatečenost gotovo svih prisutnih osim Ante koji je upirao prstom i derao se: „Pogle debile, majko moja... hahahahahah!“.
Bili smo na pola puta do raja.... Smajlić.

Sljedeći put je na repertoaru kombinacija Out Hud-!!!-Free Blood. Jer ovim kroatische kućnim tulumima treba malo svježe krvi da ne izgledaju poput prisege Jadranka Kosor. Onak.. malo bljedi i dost depresivni.

 

http://www.myspace.com/freeblood

http://www.freebloodmusic.com