Činjenica je - živimo u ludom razdoblju. Obasuti smo mnoštvom gluposti iz apsolutno svih smjerova; MTV pušta komercijalnu glazbu koju tek tu i tamo prekine kakav klasik star pet, deset godina, CMC vrvi spotovima Vuce iz apsolutno svih perioda njegove, hm, glazbene karijere, gdje god izašli dočekat će nas "I Like It, Like It" Rihannine sado-mazo stvari, a prva mjesta na većini top lista zauzimaju cure koje izgledaju mnogo bolje nego što zvuče. Ni radio ne nudi pretjerano dobru glazbu tako da ga klinci današnjice rijetko i pale. Bez obzira na godine, i sama se svrstavam među njih, tako da više-manje govorim iz prve ruke.

Ipak, kako kaže Mile, nije sve tako sivo.

Upalim neki dan radio i čujem zanimljiv i jasan zvuk gitare kojeg uz bubnjeve u pozadini reže nekakav čudan efekt u prvom planu. Da je 1991. sigurno bih bila pomislila kako su Shields i ekipa naknadno objavili prejaku stvar na "Lovelessu", ali u svom se slučaju ipak hvatam za sve te melodije, riječi i zvukove koje sam čula, negdje, nekako. Kod "I regret everything I've done so far' postaje mi jasno o čijem se novom albumu radi.

Upravo zahvaljujući velikom broju različitih tipova gitara, basova i instrumenata općenito, a i dvama zanimljivim i nesvakidašnjim vokalima koji kao da vuku u dvije različite krajnosti, The Raveonettesi (da, to su oni) su zanimljiv spoj indie rocka i shoegaze-a popraćen onim dobro poznatim garažnim prizvukom.

Još davne 2001. ostavili su publiku bez teksta. Nije bilo sumnje u to kako će grupa u čijem je prvom spotu, za pjesmu "Attack of The Ghost Riders" glavni pjevač brutalno smaknut na električnoj stolici, donijeti nešto novo i drugačije na svjetsku glazbenu scenu.

Kroz čitavu njihovu diskografiju vidi se napredovanje u području noise-a; u početku je njihova glazba čisti noise-pop, s karakterističnim instrumentima i manje efekata, a približavajući se posljednjem, petom albumu, dotaknuli su vrh noise-rocka umiješanog u indie i shoegaze. Od samoga početka ostaju vjerni glazbi ispunjenoj šumovima i glasnom, blurry zvuku električne gitare.

I baš kada čovjek nakon njihova predzadnjeg albuma pomisli kako stvarno ne mogu biti bolji, The Raveonettes strikes again!

Čitav album "Raven in the Grave" izgrađen je na različitostima ne samo instrumenata, već i trenutno dvaju jedinih članova grupe Sune Rose Wagnera i Sharin Foo, čiji vokali tvore duet u stilu Everly Brothersa, a koliko god muško ženskih dueta bilo, vjerujte, malo ih se može mjeriti s ovim dvojcem koji kvalitetom skoro i nadmašuje Jacka i Meg White (-Skoro! Jack i Meg White ipak su nenadmašivi.)

Hit albuma, stvar o kojoj govorim na samom početku - "Recharge & Revolt", simbol je jedne krajnosti benda; pomalo uspavan i nezainteresiran, a istovremeno glasan i jak Wagnerov vokal probija se kroz fuzzy i bučan zvuk gitare koji sam ne zvuči pretjerano dobro, a zajedno s njim čini smislenu i skladnu cjelinu koja će se definitivno svidjeti svim poklonicima shoegaze-a. Kao što me moja prva asocijacija na Loveless i navodila, poprilično je vidljiv utjecaj kultne grupe My Bloody Valentine, što bi neke moglo razveseliti, a neke navesti na zaključak kako su The Raveonettesi tek dobra kopija.

Na žalost svih skeptika, tu ideju razbija iznimno talentirana Sharin Foo koja svojim blagim vokalom i psihodeličnim prizvukom čini drugu krajnost te održava ravnotežu cijeloga albuma. U pjesmi "My Time's Up" jasni su utjecaji psihodeličnog rocka uz pomalo anksiozne i mračne, a istovremeno ravnodušne stihove koji otkrivaju i utjecaje Velvet Undergrounda, ponavljajući se tom oštrom tematikom kroz čitav album. Znam što mislite; nitko ne želi danonoćno slušati glazbu koja vrvi mračnim i okrutnim temama, poput prijevara, ovisnosti, ubojstava, tjeskobe i izgubljenosti, ali The Raveonettesi su bend koji navedene probleme kroz glazbu približava slušatelju i zapravo ga, za razliku od većine komercijalnih grupa i grupica, natjera da se zapita.

Unatoč brojnim uspoređivanjima s bendovima koji su na spominjan dvojac očito izvršili velik utjecaj, svojim novim albumom Wagner i Sharin napravili su dobar posao.

 

Izdavši album s devet poprilično različitih stvari, od kojih su dva singla, a isto tako izbjegavši ponavljanja i dojam čistog odrađivanja stvari, Raveonettesi su se dokazali dobrim spojem naizgled nespojivoga koji svoju kvalitetu dokazuju i live izvedbama. Kao bend s velikim srcem i malom, ali vjernom i odabranom publikom, Raveonettesi će uvijek imati zanimljiv i pomalo drugačiji beat koji će, doduše, privući velik broj ljudi, ali im neće osigurati veličinu i važnost poput njihovih velikih uzora.

Ipak, grupa o kojoj pričamo niti nije jedna od onih poznatih lovaca na novac i slavu, već grupa za koju ne znate sve dok u jednom trenutku ne upalite radio i shvatite kako je ono što upravo svira jedna od najboljih stvari koje ste ikada čuli.

pot lista na Terraneu: