The Pattern Theory imaju zanimljivu povijest. Ovaj trojac je osnovan u Leedsu, a prije tri godine su se odlučili kao bend preseliti u Berlin. Prije toga su započeli svoju karijeru u Britaniji, ali ipak sve se do kraja razvilo u njemačkoj prijestolnici.

Prvi album ove grupe kroz nekoliko će dana biti objavljen za malu, nezavisnu izdavačku kuću iz Austrije. Valeot Records je već izdao neka zanimljiva izdanja, ali The Pattern Theory bi ipak trebao privući najveću pozornost. Naime, post-rock/jazz koji ova grupa nudi na svom prvijencu je uistinu dobar. Od početka albuma sasvim je jasno u kojem smjeru će ići ovaj album. "Pyramid Schemes" ima pomalo neočekivanu strukturu, a nakon 'prozračnog' fade-ina, pjesma se razvija tako da imate dojam kako se istovremeno zapliću dvije teme. Nakon početne zbunjenosti, to sve postane jako dobro i The Pattern Theory na pravi način otvaraju put prema slušateljima. Ostatak albuma prati tu crtu donoseći smirene, ali jako zanimljive teme u kojima uz 'klasični' instrumentarij (gitara, bas, bubanj) neke melodije nosi ksilofon, odnosno vibrafon.

Iako postoje ljudi koji cijeli ovaj žanr smatraju jako dosadnim i stavljaju ga u prošlo vrijeme (zbog kojih se Draž u svakoj recenziji post-rock albuma praktično ima potrebu ispričavati), meni su ovakvi albumi uvijek dragi. Ono, lijepo je imati ugodan soundtrack za čitanje, raspremanje ili gledanje kroz prozor, a The Pattern Theory to svakako jesu. Doduše, imam neki osjećaj da prava snaga ovog benda leži u live nastupima pa se nadam kako bi ekipa mogla doći i do Zagreba. Ovakvi bendovi su svojedobno imali dosta publike pa bi i sada valjda zanimali nekoga.

p.s. Nakon što sam album poslušao nekoliko puta, napisao i objavio ovaj kratki osvrt, The Pattern Theory su me potpuno obuzeli. Nikako da ih maknem iz winampa. Može biti da je to zbog dana koji baš traži ovakav soundtrack. Ozbiljan, miran, ali zajeban...