Ja jesam i uvijek ću biti fasciniran postpubertetskim tekstovima i pjesmama o 'suštini života' i 'prokletstvu svakodnevnice', a pogotovo ću biti fasciniran tim istim postpubertetskim pjesmama koje na naivan način govore o ljubavi. Ono, meni je stih 'you're not the only one, you're just my only one; even in dream I could not betray you' totalni zakon. I boli me kurac za sve one koji se zgražaju nad takvim tekstovima/pjesmama i koji će se služiti riječju 'postpubertetski' kako bi nekoga omalovažio ili slično.

The Pains Of Being Pure At Heart ne samo da pišu postpubertetske pjesme nego imaju i takvo ime. Zaboga, Bol Od Bivanja Čistima u Srcu (BOBČUS)?! To ime je čak i za mene bilo malo previše kada sam prvi put čuo za njih, ali su se mogli zvati kako su god htjeli nakon što sam poslušao njihove pjesme. Nakon toga više ništa nije bilo bitno jer su BOBČUS-i u kratkom vremenu postali najdraži mi novi bend. Prvi album se do iznemoglosti vrtio u mojim reproduktorima zvuka, a mogu reći kako je to prvi bend nakon dosta vremena čije sam korake fanatično pratio. Uostalom, to se vidi i po onome 'pisali smo i o' na dnu ove recenzije.

BOBČUS su upravo danas službeno objavili svoj drugi album. Kako su između dva albuma EP-evima "Higher Than The Stars" i "Say No To Love" pokazali kako su i nakon prvog albuma ostali puni te mladenačke (da ne kažem postpubertetske) energije, nisam pretjerano bio bojažljiv kako će novi album zvučati. Još kad su prije njegova objavljivanja kao singlove izbacili pregenijalnu "Heart In Your Heartbreak" i tek nešto manje genijalnu "Belong", bilo je jasno kako BOBČUS ostaju moj najdraži novi bend.

Doduše, tek kada se posluša cijeli album postaje jasno kako je bend dosta promijenio zvuk u odnosu na prvi album, pa i na ove EP-ove između njih. Umjesto shoegaze prizvuka, ovaj album više podsjeća na britanske osamdesete. Recimo, "The Body" bi se čak mogla povezati i s New Orderom, a par ljudi koji su slušali album rekli su mi kako se kroz njega provlači ta The Cure crta koja se možda i najviše može čuti u "My Terrible Friend". Uglavnom, klavijature su ovaj put dobile puno veću ulogu u bendu, ritam sekcija je prilično upečatljiva sa svojim jednostavnim ritmovima, a zvuk gitara je dosta čišći, manje prigušen, nego na prvom albumu.

No, ono što je najvažnije je da je cijeli "Belong" napisan tako naivno, s milijun tih ljubavnih stihova koje valjda ni Urbanu ne bi palo na pamet da ih napiše. Međutim, sve je to ovdje na svojem mjestu.

'Let's go out and do something that's wrong; Cuz I don't feel alright when didaster's gone; Anne with an E, you're everything to me'

'and your friends don't understand that the world could end; and it would feel no worse than this ... And no matter what you pray; It's never gonna take the pain away; And even if she'd stay, you know its wrong'.

"Belong" je album koji se bavi ljubavlju na onaj stari dobri Wertherovski način. Bavi se on i nekim drugim stvarima, ali ta tema prevladava. To je album i s kojim je ovaj bend učvrstio svoju poziciju na glazbenoj sceni te se o njima više ne može govoriti kao o 'one hit (album) wonderu'.

'When everyone was doing drugs; We were just doing love...'

The Pains Of Being Pure At Heart su zakon. Postpubertet je zakon. A svi oni koji tvrde suprotno su...
...ma boli me kurac za njih.

www.thepainsofbeingpureatheart.com
www.myspace.com/thepainsofbeingpureatheart