Recenzije

The National Trouble Will Find Me (2) 4AD 2013.

subota, 6. srpnja 2013

I evo još jedna iz nagradne igre koja nam se svidjela... Iako je totalno fanovska. Ali koja recenzija za njihove albume na našim stranicama nije bila takva? Doduše, ova ima i legendarnu rečenicu: "Ja sam već godinama potpuno sigurna da su oni jedan od najboljih bendova današnjice."

Ne dijelim mišljenje da je danas toliko loše ostati vjeran zvuku i stalno težiti novim naletima adrenalina kad isti prepoznatljivi zvuk još uvijek može imati snažan odjek, pokrenuti buru emocija i natjerati nas da pjevamo iz sveg glasa.

"Trouble Will Find Me" je zapakiran u ruho nekih novih, neispričanih priča s one strane oceana. Priče su uz koje ćemo se zaljubiti i opraštati od bivših ljubavi, popunjavati prazninu u noćima kad radimo do jutra ili one u kojima ćemo tražiti inspiraciju. Igra metafora i neizrečenih misli, ali i sve ono što se krije između redova sjajnih stihova Matta Berningera, jednako je dobro ujutro, popodne i navečer. Od takve igre se nikada ne umaram, i zapravo se svaki put iznenadim kada ljudi započnu vlastite interpretacije njihovih pjesama.

I dok i ptice na grani znaju kako je "I Should Live in Salt" pjesma posvećena Mattovom bratu Tomu, dva lika na tramvajskoj prije par dana raspravljaju o tome kako "The National" kad više ne zna o čemu bi pjevao, pjeva o soli i kako njihove pjesme s godinama imaju sve manje smisla. Nisam niti pokušavala sakriti osmijeh na licu, bilo je to naprosto nemoguće izvesti. Pomislila sam: 'Totalno to! Cheers to The National, Soli i ćakulanju na tramvajskim stanicama.' Neki asocijacije nađu u začinama, dok drugi traže ipak malo dublji smisao. Katkad fali boje ovom crno-bijelom svijetu, a različite interpretacije mu daju upravo to. Ja sam već godinama potpuno sigurna da su oni jedan od najboljih bendova današnjice.

Sama sebe uhvatim u razmišljanjima dok slušam njihove živopisne i melankolične tekstove, i volim što svaki put otkrijem neku novu skrivenu misao. "I Need My Girl" je mnogima već postala himna. Čini mi se da interpretacija ove pjesme ide otprilike ovako: Onaj osjećaj kad postaneš svjestan svojih vrlina, mana i svega što te okružuje, dobrih i loših trenutaka i onda shvatiš da ništa nije isto bez njene prisutnosti... da, nemoguće je ne voljeti ovu pjesmu!

"Pink Rabbits" me osvojila na prvo slušanje. Kišoviti ponedjeljak, a čim je Matt pustio glas i otpjevao: 'Am I the one you think about when you're sitting in your fainting chair drinking pink rabbits?' zasjalo je sunce. I od tada je svaki dan tako. Ima nešto zarazno u tih 4:38 min. Na mene ima gotovo isti efekt kao kad sam prvi put čula "Slow Show". A akustična verzija koju su izveli za NPR s još tri stvari s albuma je događaj lipnja!

"Demons" zvuči kao retrospektiva Mattovog života i svih onih razmišljanja koja nakon godina gomilanja uvijek isplivaju na površinu. I neopisivo mi je drago što su napisane, jer možda upravo u ovom trenutku inspiriraju milijune ljudi. A što je bolje od osjećaja inspiracije koji dobivamo kroz glazbu?

Nakon sati i sati preslušavanja, i dalje mislim da je ovo album koji vrijedi uvrstiti u svoju glazbenu kolekciju, a meni je došao u ruke baš u pravo vrijeme. I dalje mogu deset puta dnevno stisnuti "Pink Rabbits", samo da bi čula 'I'm so surprised you want to dance with me now I was just getting used to living life without you around', a to mi sugerira samo jedno: nešto u vezi "Trouble Will Find Me" albuma je meant to be. I da, čekanje je vrijedilo. A prava stvar je uvijek vrijedna čekanja.