The Mountain Goats Life Of The World To Come 4AD 2009.
Ako ste od onih kojima je Darnielle dosadan ili se tek upoznajete s njegovom glazbom, a ne leži vam, ne uzrujavajte se. Ni lo-fi zvuk neuštimane akustare ranijih albuma neće vas preobratiti. Jer za ulazak u svijet planinskih koza nije bitna pozadina ili površina. Bitno je da vani vlada sivilo, poželjna je i kiša te vjetrić mio, da nemate volje ni energije za površna druženja te da vam se najboljim izborom čini topli krevet, bez grižnje savjesti što je podne. Tek tada, ako im se prepustite, možete uz pomoć ovih priča saznati nešto i o osobi sa kojom se uglavnom izbjegavate raspravljati. Samome sebi.
when i walked past the chain link fence
and the guard dog came forward to attack me,
i knew you were coming home,
i knew you were on your way back.
well in baltimore, you will find what you've been waiting for.
in baltimore, you will find what you've been waiting for.
Morao sam staviti ove stihove umjesto uvoda kako bi dobronamjernom čitatelju pojasnio odnos recenzenta sa planinskim kozama. Samo se ti smij, primitivni umu, koji na spomen riječi 'odnos' i 'koza' odmah zamišlja lik Željka Keruma. Naime, ovim stihovima počinje jedna od apsolutno mi najdražih pjesama ikada, "Baltimore", koju je John Darnielle napisao i odsvirao na jedinom mu albumu potpisanom s nekim drugim imenom osim Mountain Goats. Radi se o suradnji s Franklinom Brunom, projekt je nazvan Extra Glenns, a album se odaziva na ime "Martial Arts Weekend". I tek je jedan u nizu bisera ovog samozatajnog lo-fi trubadura.
Što Darnielle misli kada kaže to što kaže i što njemu znače njegove pjesme nemam pojma, ali znam što znače meni. Klavir iz uvoda ove pjesme ili tek akustična gitara iz većine drugih umiruju poput droge koja ne poznaje efekt jutra poslije. Njegov njonjavi glas, još jedan u konstelaciji Nesavršenih Vokala, posjeduju toplinu koja ruši u horizontalu jače od direkta Muhhamada Alia. A na spomen Baltimorea u refrenu, kao na nekakvu od strane KGB-a u mozak ugrađenu naredbu, možeš samo da grliš jastuk u položaju fetusa.
Ljigavo, znam, ali barem nije ljigavo k'o "Romeo i Julijo", više k'o Paul Rudd i Jason Segel. Baltimore me inače asocira na hrpu sjajnih policajaca iz Wire i Homicide, ali, zahvaljujući Johnu, on je za mene i metafora pronađene sreće, zaokruženog života. Koji je nekako uvijek na dohvat ruke, nikada dostižan. On je potpunost koja se može postići tek na trenutak, kada se spoje yin i yang. O tome upravo Darnielle pjeva već 15 godina.
Ovo je pet stotina šezdeset i osmi album skupine Mountain Goats. Za one koji vjerno bilježe statistiku, šesnaesti. Za kolekcionarske picajzle osamnaesti, jer uz obične albume imamo još i spomenuti Extra Glenns projekt te kolekciju Mountain Goats singlova, neobjavljenih stvari i rijetkih snimaka nazvanu "Ghana", po pjesmi Vjerana Mišurca naravno (zašto taj velebni stihoklepac još nije složio rimu 'ja sam Vjeran Mišurac, imam mali k...c', ostat će vječnim misterijem).
Sve je to ionako nebitno jer Darnielle je od prvog dana pa do danas isti. On, gitara, soba, emocije, metafore, vlažne papirnate maramice. Neke priče su bolje, neke lošije, negdje je duhovit, negdje patetičan. Uvijek isti tragač za životom u svim oblicima, svjestan da je potraga daleko slađa od konačnog pronalaska. Jer ljubav, ljubav je ionako kao granica Grčke i Albanije.
Doduše, snimanje na dva kanala zadnjih godina zamijenio je vrhunski studio, akustičnu gitaru i glas sve češće prati i pravi bend s ritam sekcijom čak te aranžmani koji uključuje sve moguće indie trikove. Kako je naglasak na tekstu, produkcijske promjene gotovo su nevažne. Primjetne, ali i dalje u pozadini. U prvom planu su priče.
U ovom slučaju Darnielle je došao na ideju da pjesme nazove po dijelovima Biblije. Kada vidiš sve te psalme, postanke i smiješna hebrejska imena, prvo se šokiraš. Nije valjda ovaj nježni čovjek pokleknuo pred zlima organizirane religije, otkrio Isusa te odlučio stvoriti žanr white indie rocka? Da nije možda smrtno bolestan?
Srećom, razloga za paniku nema. Radi se o konceptu (kojima je oduvijek sklon - sjetimo se samo zemljopisne faze s "Going To" pjesmama). Ispod naslova kriju se uobičajena priče o nesretnim ljubavima, uspijelim i manje uspijelim pokušajima komunikacije s drugima te o hrpi sitnica koje život znače. Doduše, umjesto uglavnom pozitivnog tona čovjeka koji nalazi načina da uživa u svemu, bilo to prvo buđenje nasamo nakon prekida ili vožnja na Kawasakiu, prisutniji su nešto tmurniji tonovi. Ali, oni se ne tiču samoga Johna, već više odražavaju njegovo viđenje trenutnog stanja društva.
Zbog tog nedostatka veselja, kako u temama tako i u zvuku, kroz ovaj album se malo teže plovi nego kroz ranije. Ima nekoliko bržih trenutaka da razbiju monotoniju, ali ne dovoljno. Kada dodaš tome i povremeno prenapadne orekstracije, dođeš do zaključka kako je ovo album s možda najviše slabih točaka u karijeri. Ali, tu se radi o sitnicama koje valjda mogu uočiti samo totalni fanatici. Koji će ovu ploču ionako spremiti uz sve dosadašnje ne radeći razliku. Jebi ga, taj sam.
Ako ste od onih kojima je Darnielle dosadan ili se tek upoznajete sa njegovom glazbom, a ne leži vam, ne uzrujavajte se. Ni lo-fi zvuk neuštimane akustare ranijih albuma neće vas preobratiti. Jer za ulazak u svijet planinskih koza nije bitna pozadina ili površina. Bitno je da vani vlada sivilo, poželjna je i kiša te vjetrić mio, da nemate volje ni energije za površna druženja te da vam se najboljim izborom čini topli krevet, bez grižnje savjesti što je podne. Tek tada, ako im se prepustite, možete uz pomoć ovih priča saznati nešto i o osobi sa kojom se uglavnom izbjegavate raspravljati. Samome sebi.
just beyond the last of the sidewalk, where the beach begins
i heard the airplanes announcing the apocalypse
saw the 737's coming on in.
will you hold on for just a minute?
will you hold on while i catch my breath?
listen, in baltimore, you'll uncover what you're digging for.
in baltimore, you will find what you've been waiting for.
Jebote. Koja stvarčina.