Recenzije

The Lonely Island Turtleneck & Chain Broadway/Republic 2011.

srijeda, 29. lipnja 2011

Dakle. Ova večer je trebala biti provedena gledajući drugu epizodu popularne serije "Game Of Thrones". Riso, nemam pojma kak su naši to preveli. Tolko o tome. Duplo čak! Jer ne samo da ne pratim, nego i kad imam želju se pop kulturno informirat uvijek me osujeti nešto poput pisanja za neku Pot Listu. Ne znam ni kako se pot lista piše na hrvatskom. Jel sve malo ili sve veliko? Ukratko, pogledah pola prve epizode GOT i zaspah. Ne od dosade nego od narkolepsije. Zato ponovno počinjem od druge epizode. Ali kad sam jučer počeo gledat nastavak shvatio sam da ne razumijem ni jednu refernecu iz onog '...last time on GOT' uvoda koje serije nekad imaju. Da stvar bude gluplja nakon odgledanog uvodnog uvoda šta se dogodi? Zzzzzzzzzz... I dalje krivim sebe. Danas je trebao biti dan nastavka gledanja nastavka nastavka, ali se sudba poigrala samnom i podsjetila me da je 'danas' rezervirano za jedan drugi nastavak. Nešto lakši, vedriji, u nekom kontekstu gluplji, u nekom pametniji nastavak, onaj sa skraćenicom TLI.

The Lonely Island je komičarska klika koje je povodom uspješnosti youtube-viralnog širenja svojih SNL Shortova ne samo dobila priliku biti stalno angažirana na Saturday Night Liveu nego i snimati glazbene, faux hip hop albume. Prvi album mi je bio odličan do mjere pisanja osvrta za ovu web stanicu dok je drugi zaslužio osvrt jer je i više nego dobar. A i čisto zato jer je sve teže naći stvari na koje ćete se naglas nasmijati, a da nisu novinski naslovi iz redakcija koje se same ne dovode u vezu s humorom.

Nešto slabiji od svog prvog LP izdanja The Lonely Island su na "Turtleneck and Chain" nastavili svoju sprdnjom sa... pa.. svime! Radi li se o seksu, filmovima, clubbingu, mamama, machoizmima, govnima ili bacanjem stvari na pod The Lonely Island su spremni nabaciti šegu, šalu, pošalicu. I to se cijeni. Samo što ako ste popili, pojeli, popušili, pojebali prvi album na način koji je zaslužio uočiti ćete da je "Turtleneck And Chain" više popunjavanje kolekcije nego prst na replayu. Naravno da su "Japan", "Threw It On The Ground", "Motherlover", "Trouble On Dookie Island", "Rocky", "Attracted To Us" i "Mama" čak i urnebesno smiješni (meeeenii!!!), ali su za par ha-ha-a manje smiješni nego "Like A Boss", "Boombox" ili "Jizz In My Pants".

Album je ponovno pun gostiju, a njihov izbor, od Becka, Rihanne pa sve do Michael Boltona (??!!!!) i John Watersa, upotpunjuje zabavni faktor. Ljudi za koje ste mislili da nikada ne bi našli prostora u vašim ušima odjednom odjekuju iz zvučnika, a vi se glupasto cerite. To je samo po sebi već pothvat.

"Turtleneck And Chain" je daleko od loše zajebancije, ali su uvodne fore bile nešto bolje od nastavka. A ovaj osvrt je daleko od pot-shot formata kojega sam htio napisati i još jednom pokušati konkurirati Krehi. Kao žuri mi se hvatat korak s ostatkom kabel-tv društva i napraviti geneologiju obitelji u GOT. Nakon ponovnog slušanja zadnjeg Lonely Islanda shvatio sam da ću žicat ipak samo Estradu da mi prepriča knjige. Alternativa za večeras će biti spavanje uz "Attracted To Us" i "Shy Ronnie". Bolje nego silovane princeze, zmajeva jaja i sadistički androgeni incestuzoni prinčevi. Jer i nešto slabiji Lonely Island je bolji od većine stvari koje prodaju pod zabavu ovih dana. Ma bilo kojih dana. Prrrrddd i zzzzzz 4uvijek!

thelonelyisland.blogspot.com

@thelonelyisland

www.thelonelyisland.com