The Lonely Island Incredibad Universal Republic 2009.
Nisam se kuglao na Jel me netko tražio?, ali sam priželjkivao da znam živuće primjerke Richarda Richarda i Edwarda Hitlera, prihvativši ih kao iskrene u svoj svojoj katastrofičnosti. Ivica Zadro je za njih loša anonimna karikatura sa još gore administriranog vicomata.
Stvarno smatram da je nužno imati malo tamniji smisao za humor od Dharme i Grega kako bi mogao smjelije pa i zdravije kročiti kroz život. Možda sa poteškoćama mogu izdržati sprovode (bez da imam onu viziju kada u Maratoncima Mija Aleksić padne u grob, a Bogdan Diklić mu kaže '...pa njemu se ne isplati ni izlazit..'), ali mi se i lakše nasmijati svim svojim tragikomičnim trenutcima. A fala bogu svi ih imamo i svi bismo im se i trebali smijati. Od toga kako se oblačimo do toga kako pušimo cigarete i koje farse radimo na plesnom podiju. Heh...
U glazbenom svijetu mi je uvijek bio smiješan Weird Al Yankovic, rani Adam Sandler ili u malo novije vrijeme Jack Black. Oni su mi uvijek bili daleko zabavniji od npr. Richard Cheese-a. Oni su ipak više od samo humoristične obrade. Dali su si truda i napisali neke tekstove. Pogotovo u slučaju Jacka Blacka i Tenacious D-a na površinu je izbila autoironija i sprdanja sa vlastitim egom i furežom. Nikada ne vjerujte osobi koja se doživljava preozbiljno.
Zato su mi u zadnje vrijeme pravo otkriće The Lonely Island. Akiva Schaffer, Jorma Taccone i Andy Samberg poznati kao 'the Dudes' početkom ove godine izdali su svoj prvi album iako djeluju već više godina. Premda ne baš sasvim crno humorni album "Incredibad" će vam odlično dočarati da je dosta crno ako vas netko nazove 'wack', ako niste nikad pili Santana šampanjac, ako svršavate u gaće na sam dodir sa drugom osobom, ako niste na brodu, ako niste šef, ako ne volite sportove ili ako ste propustili u kinu pogledati "Narnijske Kronike".
Album se ne sastoji od isključivo glazbenog materijala nego sadrži i jedan izvrstan skeč o normalnim ljudima. Također, nisu zadržali sav duhoviti potencijal za sebe već su se skompali sa prije spomenutim Jack Blackom, te Julianom Casablancasom, T-Painom, Norahom Jones, Natalie Portman, komičarem Chrisom Parnellom i Justinom Timberlakeom. Justin je nakon ovog i najave da se ide penjati na Kilimanjaro kako bi potakao svijest o vodenoj krizi zauvijek OK u mojoj knjižici. Lik je bez problema napravio parodiju na vlastite kenjavoće i ljubavne safalade sa pjesmom "Dick in a box" i ja mu zauvijek skidam kapu. On je meni totalni kontrapunkt lika poput Jared Leta koji je nakon odličnih uloga u "Fight Clubu" i "Panic Roomu" odlučio bit buntovan sa kariranom košuljom oko struka i imat bend koji je bez doze ironije uspio nazvat 30 seconds to mars. Taj bend ne zaslužuje navodnike niti velika slova. Tragedija bez komike.
No, vrativši se na glavnu temu posebno bih vam skrenuo pažnju na pjesmu "Ras Trent" koja je do posljednje pojedinosti uspijela raskrinkat bijele poz-raste. Nema smisla prepričavat, jer bi samo poblijedio Lonely Islandovu fantastično dobru izvedbu. Morat ćete poslušati sami.
Natalie Portman je na "Natalie's Rap" izgovorila dovoljno prostota da zadivi i Željka Malnara, a "We Like Sports" je kanoniziranje LaGee-ja i Krešića.
Kako bi stvar bila još smiješnija ekipa iz The Lonely Island si je dala truda i snimila spot za gotovo sve stvari sa "Incredibada".
Kad dobro razmislim sumnjam da će se ovo većini sviđat, jer njihova duhovitost je tolko undercover i minucijozno razrađena da s površine izgleda brutalno banalno. Nešto k'o Tom Green. Ako niste shvatili njega teško da ćete The Lonely Island. Ali ništa zato. To će bit još samo jedna od onih stvari zbog kojih ću se smatrat izabrano cool i još toliko tragikomičnijim.
Čisto da nemožete reći da vas nisam upozorio; "Incredibad" je incredigoooood!