Ovaj bend bi bilo vrlo lako otpisati. Na prvi pogled ne nude ništa novo. Doza gitarističkog popa u modernom ruhu, onako kako danas zvuče svi ti moderni bendovi. Ili bi barem htjeli zvučati.

 

Evo prvog dobrog razloga da ih ne otpišete. Barem ne odmah. Drugi bendovi bi tako htjeli zvučati, a ovi su uspjeli u tome. Je li to postignuće?

Uvijek je najlakše definirati zvuk nekog benda povlačeći paralele s drugim bendovima. Kažeš lijepo što si čuo, pobrojiš utjecaje i nadaš se da je slika dovoljno jasna. Ne znam za vas, ali meni to nabrajanje drugih bendova nikada ništa ne razjasni. Samo me učini znatiželjnim. Ako volim bendove koji su nabrojani.

Drugi razlog. Da, da. Army Navy zvuče kao da plešu na sredini neke elastične špage koju s jedne strane, vrlo smiono i samopouzdano i jednako raspoređenim snagama drže stare kuke Teenage Fanclub, The Posies, The Bats i Big Star, a na drugoj se strani koprcaju The Pains Of Being Pure At Heart.

E, sad, ako vam niti jedan od ovih bendova ništa ne znači otpisat ćete i Army Navy, ali to ne bi bilo mudro. To su sve bendovi koji bi vam trebali nešto značiti. Barem poneki albumi tih bendova. To je lijepa glazba.

Uz ove već nabrojane, meni jedna pjesma, "A Circus" ima neki pomalo Jayhawks moment, a druga "I Think It's Gonna Happen" podsjeća na Strokese. Riječ je, inače, o najveselijoj, najbržoj i najprpošnijoj pjesmi s albuma koja bi da je slučajno 2001., a ne 2011. bila jednako veliki hit kao i "Last Nite".

To vam je bio još jedan razlog. Ako niste shvatili.

Zadržimo se još malo na "I Think It's Gonna Happen". Zapravo uopće ne zvuči kao Strokesi. Možda malo. Ali ima tu energiju, tu prštavost, tu instantnu zaraznost. I podnosi desetak slušanja dnevno bez da se izliže. Sasvim lijepo ih podnosi. Kao što ih je prije koju godinu podnosila "Great Expectations". Hej, spomenuo sam i Gaslight Anthem! Koji nemaju nikakve veze s ovim bendom. Kamo će me ovo odvesti? Kada dođem do T-Rex odustajem.

Dobro, okej, recimo da ne volite niti jedan od ovih spomenutih bendova. Ili niste čuli za njih. Kako vas onda uvjeriti da poslušate ovaj album? Kako ući u to bez referentnih točaka? Morat ćete mi vjerovati na riječ?

Ovaj album je krasan. Ne znam što vama znači 'krasan', ali znam što znači meni. Više nego 'lijep', manje nego 'prekrasan'. Baš je krasan. (S prijedlogom 'baš' sam ga na skali između lijep i prekrasan pomaknuo malo više u desno, malo više prema prekrasan, samo malo, to su vam te jezične finese, to je bilo potpuno namjerno.)

Kao cjelina funkcionira odlično. Može ga se slušati u komadu. Treba ga se slušati u komadu. Nakon svakih nekoliko slušanja istaknu se neke nove stvari kao potencijalni favoriti, kako to već biva s dobrim pločama.

Bilo bi lako otpisati Army Navy. S argumentom da danas svi tako zvuče i da takvih bendova ima na lopate. Što bi bila samo djelomična istina. A djelomične istine su ponekad gore od laži.

Prava je istina da nema puno ovakvih bendova. I zato ih treba voljeti i cijeniti. Nema baš puno tako opuštenih i lepršavih koji znaju složiti finu pop melodiju i oko ili uz nje isplesti dobar tekst, a uz to znaju kada je trenutak da po gitari opleteš i s njom budeš faca, a kada ćeš po njoj samo nježno plinkati i biti pičkica.

E, da, to je ta razlika, to mnogi ne znaju. To je i zadnji, krunski razlog zašto ne otpisati Army Navy. Unatoč glupom imenu.

U mojoj se svijesti dogodilo gotovo nemoguće, možda se slično dogodi i u vašoj. Kada čujem sintagmu Army Navy prvo pomislim na nešto lijepo, ne nužno na bend, ali na ono što mi on predstavlja. Tek onda, na drugoj razini, na militantnu američku šprehu, na krstarice, raketne topovnjače i ostalo.

Nije baš puno, ali je više od onoga što sam očekivao. I više od onoga što bih dobio da sam ih otpisao.

www.myspace.com/armynavy
www.facebook.com/armynavyband