Recenzije

The Indelicates Songs For Swinging Lovers Corporate 2010.

nedjelja, 23. svibnja 2010

Simon i Julia su ključni članovi sastava koji iza sebe već ima fantastični prvijenac "American Demo", jedan od najboljih albuma 2008. Priča o ovom bendu ima dva tijeka. Jedan je onaj koji se striktno tiče glazbenog sadržaja, a drugi je vezan uz budućnost glazbenika i distribucije glazbe. Jedno naravno ne isključuje drugo.

Julia je nekada bila članica The Pippetes, a Simon je bivši čitač poezije. Energičnost, doza teatralnosti i izražajnosti koje The Indelicates njeguju kako na prvijencu tako i na novom "Songs For Swinging Lovers" može se pripisati i prijašnjem Simonovom zanimanju. Ono što The Indelicates izdvaja od mnoštva pop bendova i bendića jest da njihov pop zvuči kao nešto u što oni pasionirano vjeruju i za što žive. Zvukovi koje ćete naći na ovom albumu su pretežno gitarističko-kazališni pop sladunjavog predznaka prožet energičnim ispadima ispunjenih gorkim tekstovima punim inteligentnih opservacija o politici i egziestencijalnom okruženju. Sve to nužno ne pripada pratećem glazbenom ruhu ali Julia i Simon uspijevaju po drugi put zaredom učiniti da ovakva kombinacija zazvuči savršeno prirodno.

Za početak ozbiljnog proučavanja rada The Indelicatesa "American Demo" je preporučljiv početak, a SFSL je za nijansu slabiji nasljednik iz razloga što dopadljivost i neočekivanost materijala koju je prvijenac imao od prvog do zadnjeg trenutka ovdje postoji u nešto manjoj mjeri. Zanimljivo je kako su unatoč objektivnim slabostima ovog albuma u odnosu na prethodnika, The Indelicates izdali daleko zanimljivije djelo negoli su to nedavno učinili njihovi izravni influenceri Emma Pollock i Alun Woodward, oboje članovi bivših Delgadosa. "Songs For Swinging Lovers" tako postaje još jedan testament o crpljenju utjecaja iz dobre prošlosti za još bolju budućnost.

Drugi dio priče tiče se onoga što se može nazvati glazbena industrija. Ako u njihovoj glazbi ima natruha Delgadosa, činjenica da su dali odjeb svom prvom muzičkom labelu za koji su rekli kako nije ništa činio za promociju glazbe benda (zvuči poznato) i osnovali svoju kuću samo učvršćuje tu sponu. Kako je ipak prošlo petnaestak godina od osnutka Delagadosovih Chemical Underground Records, njihov cinično nazvani Corporate Records egzistira online i bazira se na modelu koji je popularizirao Radiohead sa izdavanjem "In Rainbows". Dakle možete platiti album koliko smatrate da je u redu (i 0.00 vrijedi) i preuzeti mp3-ice. Za diskografske kuće nezamislivih 80% prihoda ide bendu.

'Corporate Records is a new kind of record company that you can sign to anytime it suits you.Sign up, upload your music, and start to share it straight away. You own everything, we own nothing - you are in control.'

Prilično hrabar čin za jedan neetabilirani bend koji za sada egzistira na rubu 'scene', ignoriran čak i od velikog pičforkovog oka. Sama činjenica da su spremni beskompromisnu raspravu o slobodi glazbe i glazbenika pretočiti u stvarno djelovanje govori u prilog da The Indelicates ne sviraju rock'nroll (ili pop ili ili) već ga doslovno i žive.

Rasprava o budućnosti glazbe traje i još će trajati neko vrijeme. Održivi model za budućnost još uvijek nije pronađen, ali prije nego li se to dogodi uistinu treba podržati ovakve pionirske pokušaje skupine entuzijasta da pobjede Golijata i uspostave koliko-toliko pravedan glazbeni svijet. Kad je već nešto slično u ovom stvarnom svijetu čista utopija.

www.indelicates.com
www.myspace.com/theindelicates
www.corporaterecords.co.uk