Vele, strip je muško štivo; namijenjen je osnovnoškolcima, pubertetlijama, introvertnim studentima, jugonostalgičarima koji iz (ne)čiste navike revno kupuju Zagora na kioscima, matorcima koji se osjećaju poput Petra Pana, vječnog dječaka koji nema sjenu i nikako da povali Wendy. Zahvaljujući američkoj kinematografiji, danas gotovo svatko zna za Marvelove i DC-ove superjunake koji su ekranizirani u (pre)više navrata. Strip junaci su gotovo redom muškarci, rijetko tko bi i pomislio da žene čitaju stripove, a kamoli da žena može biti glavna protagonistica u stripu, ali činjenica je da ženske (super)junakinje postoje. Evo, prije nekoliko dana izdavačka kuća Fibra izdala je strip-album Petra Cherie koju bismo mogli opisati kao inačicu Prattovog Maltežanina Corta, melankoličnog sanjara i građanina svijeta. Načitaniji erotomani zasigurno znaju za Drunnu, Klaru, Valentinu ili Axu (sve redom oskudno odjevene žene u stripu), dok mnogi klinci svršavaju na Elektru i Catwoman. Malo je žena u svijetu stripa, ali ih ima - njihov broj postupno raste, neke od njih su autorice stripa, neke junakinje, a neke tek čitateljice.

 

Na sličnu situaciju možemo naići i u glazbenom svijetu - kad biste površnogog slušatelja zamolili da vam nabroji pet do deset kantautora, čuli biste pretežno muška imena jer je uvrijeđeno mišljenje da muškarci kao kantautori naprosto prevladavaju. No, ženskih kantautorica ne manjka. Timbre, Marissa Nadler, Joss Stone, Aimee Mann, Lianne La Havas, Hope Sandoval & the Warm Inventions i Fiona Apple tek su neka od poznatijih ženskih kantautorica koje su ove godine izdale novi album (neke od njih, poput Lianne La Havas, relativno su nove akterice).

Fiona Apple je, primjerice, relativno poznato ime u glazbenoj industriji, prije svega po svojoj rječitosti (1997. godine na dodjeli MTV-ovih nagrada poručila je publici da ne moraju kopirati svoje glazbene uzore). Fiona Apple ne štanca albume kao na pokretnoj traci, nije jedna od onih što idaje po tri-četiri-pet albuma godišnje, već pravi povelike pauze između svojih djela. Zadnji album ("Extraordinary Machine") izdala je 2005. godine, što će joj netko možda uzeti i za zlo. Kreativnosti joj ne manjka, zašto onda pravi tolike pauze?, upitat će se netko. Možda se odgovor krije u samokritičnosti, rijetkoj unutarnjoj osobini koja nam, ukoliko smo strpljivi u koliko-toliko razumnoj mjeri, diskretno na čudnovat način prišapne kad je pravo vrijeme da se plod (konačni rezultat rada, proizvod) objavi javnosti koju u pravilu najviše zanimaju pikanterije. U Fioninom slučaju, širu javnost najviše kopkaju njezine gastronomske navike (stas), a tek onda glazba koju stvara (glas). Stas joj mršav, a glas neuobičajen (jazzolik), intrigantan poput vanjštine i nutrine gore spomenutih strip-junakinja.

Žanrovski odrediti poetiku Fionu Apple nije lako, štoviše, gotovo je nemoguće, kao što to često bude kod kantautora jer su skloni kombiniranju žanrova i eksperimentiranju - instrumenti su pritajeni, ističe se klavir, dok je naglasak stavljen na glas. Svojom osobnošću Fiona Apple podsjeća na Waitsa; ako već nije, s vremenom će postati nalik tom originalnom bardu koji stvara za sebe, a ne za druge. Druga pjesma na Fioninom albumu, "Daredevil", ponovno podsjeća na strip jer postoji istoimeni super-junak, neustrašivi đavao koji noću batinama preodgaja sitne i krupne kriminalce, a danju živi život odvjetnika kao Matt Murdock.

Koliki je udio autobiografskih elemenata u pjesmama, teško je reći, a taj podatak i nije najbitniji. Dok pripovijeda (pjeva) o svojoj svakodnevici, o potrebi da ne priča ni o čemu ("Jonathan"), o potrebi za samoćom ("Left Alone"), o bivšim vezama ("Periphery", "Regret"), zvuči veoma iskreno, a način na koji pjeva pridonosi uvjerljivosti.

Sve u svemu, "The Idler Wheel..." fin je album, odgovara ovom ljetno-jesenskom vremenu. Domaće i strane kantautorice mogle bi štošta naučiti (pokupiti) od Fione, ali tada bi njezina glazba možda i izgubila na vrijednosti, situacija bi se naprosto zakomplicirala kloniranjem njezinog izričaja. Jedino mi mladi domaći dvojac ChocoJazz pada na pamet kad razmišljam o Fioni jer njihova neuobičajena, jednostavna glazba također lako ulazi u uho.

www.fiona-apple.com