Jučerašnja, da citiram, „cyber kafanska tučnjava“ na pot listi me nagnala da svoju kvotu po kojoj debelo zaostajem za ta dva teksta mjesečno, nadoknadim nečim blesavim. Nečim zbog čega nitko neće, čak ni kad bi htio, moći osjetiti ugroženim ili povrijeđenim svoj ukus u lošoj glazbi i vičnost stilskim ili nacionalno-izričajnim poredbama ili što slično. Istina, na to me primorala i činjenica da su mi ovogodišnji friški „fahovski ziheri“ ili u iščekivanju ili nedostupni ili podbacili, te da trenutačno nemam albuma o kojemu bih izričito htio pisati.

Odaslavši se tako u blogosferu, bio sam između toga da pišem o OVOME, o nekom nasumičnom bendu s ovog (inače preporučljivog) bloga (zaiskrilo mi je u oku na opise „____ is a Russian three-piece post-rock outfit. No further info is available.“), ili da tražim dalje. Iako bismo se sigurno svi više zabavili da sam izabrao jednu od prvih dviju opcija, moj procrastination syndrome je nalagao da tragam za onim „to je to!“ trenutkom.

Sjetio sam se tako te toliko spominjane, meni neistražene danske underground rock scene. Nakon loše psihodelije zastupljene u prvom redu Øresund Space Collectivom (koje sam ljetos imao čast pogledati uživo i doživjeti ultimativno proviđenje napušene uzaludnosti), ponešto (na prvu) poštenog noise-rocka i nojzerskog math-rocka zastupljenog etiketom Playrec i podosta indie math-rocka za djevojčice, naišao sam na Helmet Compass. Nije se radilo baš o drugospomenutom to-je-to trenutku, više o prvospomenutom pronalasku nečeg krajnje blesavog, vrijednog da se o tome piše upravo po odsustvu svih zdravih kriterija po kojima bi se birali albumi za recenziranje (među kojima i sama kvaliteta).

Ovaj danski trojac sastavljen od bubnjara i dvojice blizanaca na gitarama svira (vodeći se labavo njihovim vlastitim opisom) psihodelični stoner-brit-pop. Za utjecaje navode među ostalima The Brian Jonestown Massacre, Oasis i Pink Floyd, sve snimaju analogno na četverokanalni tape-recorder i daju na besplatan download jer tako žele. Opis na njihovoj Facebook stranici gotovo da je dostatan da se ukaže na sve što je na ovom EP-u zastupljeno: „The lyrics are inspired by psychedelic drugs and love, but they also deal with darker themes, such as disillusionment, idleness and the experience of being part of the generation that had way too many opportunities.“

Ljubavni broj "He Will Hurt You", koji po priprostosti i izravnosti kao da je izašao iz dječije pjesmarice, dragocjenost je zbog koje treba biti zahvalan Svevišnjem na pot listi: „It hurts me so to catch your eye, reminds me of when we were high, when love was only you and I... Now and then I pass you by, talking to another guy... (refren) He will hurt you, don't believe what he says!“. Prva "Fuck It" se nalazi negdje na raskrižju između Ultimate Spinacha i Kyussove Thong Song. Vulgarnošću (na koju bend skandinavski obazrivo upozorava slušatelja u opisu albuma) i stavom banalno ali dražesno ocrtanom primjerice u stihovima „Fuck your gray-suited world, my world is sunny... We're just having fun... (refren) Fuck it!“, ovaj trojac bez stida objavljuje svijetu svoje obješenjaštvo, ravnodušnost prema onome što ga se ne tiče, ali i brigu za onime do čega mu je stalo.

Nešto kao pot lista. Samo što mi ipak imamo nešto stida i imamo mjeru. A možda češće ne bismo trebali imati, pa tako pošteno popljuvati hrvatski bend za koji mislimo da to zaslužuje. Zapodjenuti cyber-kavgu na zdravoj osnovi. Ali ponekad se treba povući, ne hraniti trolove. Možda pisati o ONOME s početka drugog paragrafa ili o ruskim melanko-epskim post-rock bendovima. Ali Helmet Compass je bez sumnje bio najbolji izbor. Iskreno sam zavolio ovaj bend u posljednjih par sati otkako sam na njih nabasao. Danski psihodelični stoner-brit-pop. Hahaha! Ave lista!

www.helmetcompass.bandcamp.com

www.facebook.com/helmetcompass