Bio je vikend, po ničemu poseban. Alkohol, lake droge, dobro društvo i, nakon svega, toplina doma. Pali se govedovizija, nema ništa na nacionalnim programima, ali, srećom, tu je ovaj lokalni koji upravo daje uživo Malnara i društvo. Samo što nigdje nema Malnara, već su u studiju samo Slađa i dva tipa, od čega jedan s harmonikom. I praše oni, sve neke bosanske, harmonika luduje, pleše se, ljudi se javljaju. Kvragu, čak sam i ja poslao poruku da su totalno otkačeni (i ista se zavrtila na ekranu nakon par minuta, što je izazvalo nove salve oduševljenja). Ono što me iznenadilo je da se većina ljudi koji su zvali predstavila "bosancima", da su uglavnom tražili pjesme koje sadrže riječ "Bosna" u naslovu i da sam ja vjerojatno bio jedini ne-bosanac koji to gleda. I tako svaki dan čovjek nešto nauči – eto, za Prizmu sam znao, ali nisam imao pojma da je i Noćna Mora postala program za nacionalne manjine. Valjda treba popuniti nekakvu kvotu EU, tko zna.

Osim ako Bosanac više nije nešto što opisuje nacionalnost i regionalnu pripadnost već više stanje svijesti.

I tu sada na scenu stupaju junaci recenzije. The Gourds su ekipa iz Austina, glavnog grada Texasa i glavnog grada alternativnog countrya, grada u kojem na svakom koraku mladi ljudi praše honky-tonk te sviraju violine i harmonike bez trunka ironije. Harmonika bez ironije? Moguće je. Eto, Gourdsi nisu Bosanci, ali sviraju za Bosanca u svakome od nas. To što se radi o americana bendu koji odlično praši svoju verziju alter-countrya obogaćenu klavijaturama i violinom, s ritam sekcijom ala Stonesi, manje je bitno jer sve pada u pozadinu kraj harmonike.

Kada prebaciš nju preko pjesme, sve dobije jednu dodatnu dozu i neozbiljnosti i autentičnosti, sve postane veselije i ujednačenije. Pa iako na albumu ima i nekoliko stvari koje odskaču, kao i sve Gourds ploče i ove ponajprije funkcionira kao zvučna cjelina koja se od točke A do točke B kreće bez velikih promjena pravca. 
To je OK, ali ujedno znači da nema pjesama koje bi ostavile pečat, koje bi se nametnule uhu, drugim riječima nema alfa pjesama. Bez alfa pjesme ovo je album koji može podebljati veselje, ali koji ga teško može sam od sebe izazvati. Ako već imate jedan album Gourdsa, ovaj vam je nepotreban, jer svi su uvijek isti, ali i uvijek dobri. Što nas opet dovodi do Noćne more.

Malnar i društvo više nisu zanimljivi iz više razloga. Prvi je onaj najbanalniji, a to je što su već sto godina na ekranima, s uvijek istim forama, u istim, sebi nametnutim, okvirima. Zatim, Željko postaje sve veća olupina i to ne zbog stila života koliko zbog dobre stare – starosti. U nekim godinama više nema ni elana ni šarma, postaneš tek sjena nekadašnjeg čovjeka i to je glavni razlog zašto treba praviti djecu. Jer oni će ti tada, ako si sretan, podariti unuke, a unuci ti u određenom razdoblju mogu životu dati smisao.

Onda tu imamo i ovaj nedavni Jajanov odlazak, znači da je i samoj ekipi dosadilo uvijek raditi iste glupe stvari.

Gourdsi su isto tako još jednom napravili isti album kao i prethodnih desetak puta. Sami sebi su vjerovatno pomalo dosadni, uvijek svirajući isto, a, opet, možda samo to i žele. Ako ste poput mene nekakav fan i zakačili ste se početkom milenija na "Cow Fish Fowl or Pig" i na ultimativni Gourds album "Blood of the Ram", tada vam ova ploča neće predstavljati ništa više od još jednog pijanog dolaska doma i gledanja Malnara onih pola sata dok se spremaš za ćorku.

Ako ste pak u situaciji da se po prvi put, poput onomad Dennisa Rodmana, sretnete s konceptom Noćne More, odnosno s Gourdsima, onda vam sve ovo može zvučati veselo, pozitivno i zanimljivo. Ali, poanta je ipak u tome da je prije nekih 7 godina sve bilo puno bolje. Dok se Rodman još nije oporavio od šoka kakav su mu tada prezentirali Malnar i ekipa u naponu snage, danas bi vjerojatno, da ga opet dovedu kao gosta, samo zaspao u studiju i možda malo zaplesao sa Slađom. Iz sličnih razloga, ako vam je do toga da čujete kako zvuče Gourdsi u naponu snage, posegnite za bilo kojim od prethodna četiri albuma. Ovaj je ok, ali zašto ne zadovoljiti tog Bosanca u sebi na pravi način.

www.thegourds.com