Već duže vrijeme ta čar je postupno iščezavala, te je gorespomenuti pravac zapravo postao samo još jedan glazbeni džep naseljen svim i svačim. Kao i u svakom takvom džepu češće, a još češće rjeđe, ispliva nešto zanimljivo i vrijedno pažnje, kao što je to slučaj sa današnjim junacima ovog teksta, bruklinjanima The Drums.

Početak nije ohrabrivao. Tabloidski NME (enemi) ih je proglasio najvećim nadama za ovu godinu te ih poslao na turneju sa hrpom bendova koji su vjerovatno nastali u černobilskim reaktorima redakcije dotičnog magazina, tako da su The Drums mogli biti komotno osuđeni na ignoriranje ikoga tko imalo drži do svoje glazbene kolekcije.

Neko vrijeme prije dugosvirajućeg prvijenca cirkulirali su zarazni siglovi "Let's Go Surfing" i "Best Friend" te se već tu moglo naslutiti kako bi mogao zvučati LP. Po mnogim parametrima to je miš-maš glazbene kolekcije članova grupe koja zasigurno uključuje imena poput The Smiths, Belle & Sebastian, Orange Juice i sličnih, citiranih diljem albuma. Neposrednost i nevina iskrenost koja se osjeti iz svakog odsviranog akorda u ovom slučaju ne dozvoljava ikakve kritike koje bi išle u smjeru bendvegoniringa, nedostatka identiteta ili tvrdnji poput 'pa oni nam to samo presviravaju svoj iPod'.

The Drums nose srce na rukavu i ne boje ga se pokazati. Čisti old-school indie, ako tako nešto postoji. Ako ne, trebalo bi. Emocija koju ubadaju je slična onoj koja se ne tako davno javljala slušajući prvijenac Vampire Weekenda. Prvih par puta je krivo legao jer je sve zvučalo nekako poznato, da bi se sve posložilo nakon par iskrenja izazvanih oksfordskim zarezom ili a-pankom na tulumima punim ljudi sa onim starim cvikama.

'Everybody's gotta love someone but I just want to love you dear'

Drumse je nekako lako isprva otpisati, ali dovoljno je pratiti tanku liniju privlačnosti koja će vas dovesti do simpatije. I to uzajamne, jer The Drums već vole sve nas.

www.myspace.com/thedrumsforever