Recenzije

The Death Set Michel Poiccard Counter 2011.

srijeda, 11. siječnja 2012

Ova kolekcija pjesama odlična je protuteža svim onim bendovima u vašoj kolekciji u kojima mladi ljudi zvuče kao stari ljudi.

The Death Set. Ili The DeathSet. Ili TheDeathSet. Kako god napisali ovo ime ono u naboljem slučaju asocira na kakav drone postmetal, a u najgorem na sljedbenike kulta Venetian Snaresa. Teško da biste očekivali da se iza imena krije mješavina punka, elektronike i nešto hip hopa. Možda bi na račun prvospomenutih asocijacija ovom bendu odbili dati šansu i samim time se potencijalno teško zajebali.

The Death Set je australski iseljenički bend koji trenutno stvara u New Yorku. Njegova relativno kratka stvaralačka karijera je svijetu za sada ponudila dva EP-a i dva albuma. Na račun ranijih izdanja bend je u kratkom roku potpisao za Counter Records, podetiketu opravdano razvikanog Ninja Tunea. Njihov prošlogodišnji album "Michel Poiccard" našao se na pokojem popisu najboljih 2011., no to je sporedno činjenici da je drugi album Death Seta više nego prosječno dobar punk album.

Novi The Death Set album nastao je nakon smrti Beaua Velasca, jednog od dvojice osnivača benda. On i Johnny Siera su 2005. zajedno osnovali The Death Set u Queenslandu, a nakon Beauove smrti Johnny i ostatak benda odlučuju nastaviti s radom pod istim imenom. Cijeli "Michel Poiccard" je posvećen preminulom gitaristi i tokom albuma ga možete čuti na više mjesta kao glas s demo snimki. Nastavljanje korištenja imena The Death Set ne samo da je lijep pozdrav dragom prijatelju već i iskaz karaktera kojeg nije imala ekipa iz You Say Party! We Say Die!

'(Ovaj album je) ujedno vrhunski produciran i potpuno spontan'. Citat s allmusica dobro sažima dojam koji ploča ostavlja. Album uvjerljivo napada vaše zvučnike s rafalima distorziranih gitara i vrištećim vokalima. Elektronika je svedena na element potpore i gotovo nikada ne zasjenjuje analognu dimenziju albuma. Kako vam ipak ne bi dozlogrdilo 35 minuta čiste punk neobuzdanosti bend je uvrstio i par lakših momenata; power baladu "I Miss You Beau Velasco" i "Is It The End Again?". Ostatak albuma je poprilična oda mladosti i hormonalnim neuravnoteženostima. I to je apsolutno zakon! Ova kolekcija pjesama odlična je protuteža svim onim bendovima u vašoj kolekciji u kojima mladi ljudi zvuče kao stari ljudi.
Uvodna rečenica albuma, "I wanna take this tape and blow up your fuckin' stereo", nije samo pusto htijenje. The Death Set si u određenim trenutcima na "Michel Poiccardu" stvarno daju truda ošteteti membrane vaših zvučnika. Koliko će u tome uspjeti ovisi koliko dijelite njihov fetiš za rasturačinu i vatromet.

thedeathset.com