Ništa nije bilo posebno u toj večeri niti je razlog za okupljanje bio s nekom svrhom i namjerom. Kreha i Svemir su raspredali o NBA-u, Svemirovi dredloksi su postajali kao i vlasnik sve deblji i deblji, a ja sam od organizatora, u nekim krugovima popularnog Kolumba, u WC-u saznao da se sprema neki cert. Kolumbo je bio pola na telefonu, pola okrenut prema zidu i pola meni objašnjavao tko će te večeri svirati. Ja sam bio u stavu pisoar kada sam čuo da će žiteljima Spunka te večeri uši blagosloviti njemački surf noizeri. Ja sam se šeretski okrenuo glavom preko ramena i domišljato dobacio 'Da. Nijemci su poznati po svojoj surf tradiciji". Fora je bila loša, ali je bend čije ime još nisam znao bio apsolutno fantastičan. U pravom smislu riječi. Bend se popeo na stejdž u srednjovjekovnim spavaćicama koje bi mogle proći i pod poganske svećeničke halje. Ispod njih je bubnjar imao roze tajice, a ostatak benda samo neosunčane noge. S prvih par rifova Svemir i Kreha su odlučili da će im bit lagodnije uživati u svojim ranim tridesetima i koncertu ispijajući pivo vani. Ja sam urliknuo nekome na uho da ću poslušat prvu stvar i da stižem za njima. Pošto je separe bio u prvom redu tako sam se i ja zatekao u istom samo sada stoječki. Ostao sam zakopan na tom mjestu 45 minuta, a jedini pomak je bio gore dolje i tu i tamo neko vudu njihanje, jer je bend totalno razvaljivao!

Ritam sekcija samo što nije prouzročila urušavanje poda, a gitare su precizno i mahnito popunjavale sve rupe u zvuku. Količina energije koju je bend izbacivao iz sebe i pojačala me sjetila svega onoga što mi nedostaje u ovoj trenutnoj 'indie', 'retro', 'imojabakasadafurabraduiraybanice' koncertnoj klimi. Nedostaju mi, naime, bendovi koji se znoje od micanja i sviranja, a ne od reflektora. Ništa protiv svih vaših indietastic favorita... Valjda ste se vi tako osjećali početkom stoljeća u Ksetu. No, zajebimo žalopojke i vratimo se bendu čije ime još uvijek nisam znao, ali sam znao da ih apsolutno obožavam. Halje i muzika su učinile od mene vjernika. Onda su počele izmjene na instrumentima. Roze tajice su svirale gitaru, pa bas. Bas je svirao bubnjeve. Svi su urlikali, a sve je završilo Timothy Learyjevskom verzijom "They Don't Care About Us". I to je bio kraj. Između svega i Michael Jacksona ja sam otišao do Šefa i preentuzijastično ga preklinjao da mi posudi 50 kuna za ploču. Svi su me u čudu gledali i podsmjehivali se mojem piskutavom glasu koji se nije dao spustiti od uzbuđenja od onoga što sam upravo vidio i čuo. Šef se smilovao mojem poluretardiranom stanju i blagoslovio me s 50 kuna koje nikada ne bi vidio pišući za pot listu. Pola mene se pravilo da sam upravo dobio plaću i to mi je navuklo suze na oči, a druga polovica je plakala, jer nisam mogao pretpostaviti kroz kakve horore će me Šef provući da mu se odužim. Puhnuo sam nos u rukav i obrisao suze podloškom za pivu i pohitao prema svetom tronu zvanom MERCH TABLE. Tamo me dočekao bubnjar kojeg sam već od milja u glavi zvao Rozi od kojega sam na poluneartikuliranom engleskom (da me braća Nijemci razumiju) ponizno tražio kopiju njihovog EP-ja "The Death Of Death" ili "Scusi Capitano Kirk". Ovisno s kojeg ste kvarta. On mi je uslišio molitvu i još na to pokazao na moju majicu i rekao 'Grrejt beand, ja!'. Hah! Pošteno, nije rekao 'ja' , ali lik iz surf-noize benda voli RJD2! Potpuno ponosan sam odjebao van do Krehe i Šefa.

Vani su se lagano sprdali s mojim oduševljenjem, no to me nije omelo da i dalje cupkam na mjestu i grlim svojim novi komad vinila. U tom trenutku su se dogodile dvije stvari. Važne stvari. Prvo, otkrio sam da se bend zove ZHOD iltiga Zentralheizung Of Death (Des Todes) što mi je samo zacementiralo stav da se radi o jednom od najboljih bendova koje sam imao prilike gledati uživo i to iz prvog reda. Drugo, postao sam ultra aktivist za globalno zatopljenje kako bi što prije dovelo malo oceana do Thuringije, relativno male državice/pokrajine koja se nalazi u samom srcu Njemačke odakle potječu ZHOD. Ako su u stanju tol'ko razvaljivat surf usred Švabije pa di će im biti kraj ako dobiju daske i podlogu?! Također, zauzet ću se za globalno zatopljenje jer je Albert Gore šupčina Deep Space Nine razmjera.

Ako ste ikada u životu cijenili pojmove scum rock, noise rock, surf rock ili garaž rock ZHOD je bend za vas. Ako imate volju iznova i iznova preslušavati albume Pussy Galore i Man Or Astroman? ZHOD je bend za vas. Ako vam ikada dođe da se cijeli namažete Dukatelom dok gledate Vanju Rupenu i razmišljate kako bi bilo super da po vas dođu vanzemaljci s vrlo dugim i ljepljivim jezicima i ližući vas uzdignu na njihov svemirski brod, oslobađajući vas okova postojanja Hrvatskog top modela, gdje bi igrali Pong s Bootsy Collinsom, ZHOD je za vas. Ako vam je ikad palo napamet posudit 50 kuna od Šefa nemojte, jer će vas natjerat pa opisujte svoje doživljaje u WC-u Spunka, googlate Thuringiju i priznate da ste odgledali barem jednu epizodu Hrvatskog top modela.

www.myspace.com/zentralheizungofdeath

Pot Stilista preporuča sljedeću kombinaciju odjevanja pri preslušavanju ovog albuma: