Matt, Michael i Kim su iz Kanade, Irske i Engleske, a kao mjesto rada su prije par godina odabrali Glasgow, te ih možemo barem geografski svrstati u škotske bendove, čime automatski dobivaju bonus cool points na Potlisti (pogotovo kod Ante). Prvi singl je bila simpatična "Foxtrot Vandals" koju je producirao Stuart Murdoch iz Belle & Sebastian, a na drugom singlu "Sweethearts in Disguise" im je pored produkcije Paul Savagea (ex-Delgados) pomogao i basist Bob Kildea (opet Belle & Sebastian). Konačni rezultat boravka u Glasgowu je debi album nazvan "The Cage Was Unlocked All Along".

Bend je na svojim prvim nastupima pokazivao crtu iskrene ljubavi za glazbu i zaigranosti njome, a ni scenske maštovitosti nije nedostajalo. Tome pridodajmo zarazne pop pjesmice na tragu njihovih očitih uzora i dobijemo bend čiji bi prvijenac ispunio sve uvjete da postane nešto rado očekivano od strane fanova B&S, Camere Obscure i Hidden Cameras. Album uglavnom uspijeva u toj ulozi, prilično uvjerljivo prenosi živahnu iskrenost koja je nosila Zoey Van Goey na prvim singlovima (uključeni na albumu), a trenuci ushita se isprva izmjenjuju sa par ravnih linija koje donekle razbijaju album. Par slušanja kasnije otkrivamo da nije riječ ni o kakvom popunjavanju prostora već su nas ispočetka toliko navukli na svoju melodioznost da bi ju u drugom dijelu albuma odbacili. Usprkos tim lutanjima, u svojim najboljim trenucima ZVG su naprosto očaravajući, kombinirajući mudrolije u tekstovima sa pamtljivim melodijama koje vam se motaju po glavi još dugo nakon slušanja. Simpatična vokalistica Kim suvereno vlada "The Best Treasure Stays Buried" sugerirajući možda i nesvjesno da na ovom albumu nismo čuli ni približno sve što su ZVG spremni ponuditi, dok pomaknutiju priču od one na "We Don't Have That Kind Of Bread" već neko vrijeme nismo čuli od nekog benda koji ne koketira sa ozbiljnijim opijatima. Navodno da u pubu naručuju sokove, što opet ide skupa sa štereberskom furkom ovog sastava.

ZVG pored pametnog i dječje iskrenog prvijenca svakako donose i dašak razmišljanja nove generacije pametnih, samostalnih klinaca čija ljubav je pop kultura, a religija njeni imaginarni likovi. Ipak, promišljanja o realnim stvarima nisu zapostavljena, dapače, ona su fokus egzistencije. Na pitanje u jednom intervjuu koji je cilj izdavanja albuma (u početku su sami sve isfinancirali iz svojih svakodnevnih poslova), odgovor je bio jedinstven: 'Otplatiti dugove.'

'We want to vote for change but we cannot spot the difference / So on the couch we pray to Super Mario for deliverance' (iz We All Hid In Basements)

Prvi dio zvuči nekako prokleto poznato.

http://www.myspace.com/zoeyvangoey

http://zoeyvangoey.com