The Books The Way Out Temporary Residence 2010.
The Books su alternativa kakvom bi volio da alternativa više jest. Bez granica. Godine i godine sakupljanja najrazličitijih zvukova i vokalnih snimaka obilježilo je rad Booksa i nehotice izdvojio ovaj bend od ostatka krda. Ne bi bilo isparavano reći da su crne ovce. Ako su ikakve ovce onda bi bili boje kaleidoskopa. Zvukovni predatori s najšarenijom cloak napravom.
The Books su alternativa kakvom bi volio da alternativa više jest. Bez granica. Oni su uzeli umjetnost sempliranja i prenijeli je u milje koji nikada nije bio sklon ovom načinu rada. Nemali broj kompozicija na "The Way Out" imaju zamagljenu granicu između live instrumentiranja i semple bazirane glazbene kreacije. Organsko/anorganski suživot u Star Trekovskoj utopiji. Godine i godine sakupljanja najrazličitijih zvukova i vokalnih snimaka obilježilo je rad Booksa i nehotice izdvojio ovaj bend od ostatka krda. Ne bi bilo isparavano reći da su crne ovce, jer oni nisu kontra. Oni su holizam u niši koja kao i većina drugih niša nagrađuje i tetoši uniformnost. Ako su ikakve ovce onda bi bili boje kaleidoskopa. Zvukovni predatori s najšarenijom cloak napravom.
Poznati po korištenju snimljenih govora u svojim skladbama The Books i na novoj ploči ne zapostavljaju svoju ljubav prema ovakvom pristupu stvaralaštvu. Kompozicije koje zvuče kao autogeni trening s filigranski razrađenom glazbenom podlogom se vraćaju na "The Way Out" pod prigodnim nazivima "Group Autogenics I" i "Group Autogentics II", te na "Chain Of Missing Links". Masovno sempliranje i konstruktivni dekonstruktivizam možete najbolje čuti na "I Didn't Know That", "A Cold Freezing Night" i "I Am Who I Am". "I Didn't Know That" je najsretnija kombinacija fusion jazza, math rocka i Amon Tobinovog "Verbala" dok je "A Cold Freezing Night" mlađi brat Aphex Twinove "Bucephalus Bouncing Ball". U nastavku "Beautiful People" spaja Black Sabbath sotonističke poruke, Enyu i Hot Chip. Hah!
Čisto da ih ne možete lako etiketirati kao 'eksperimentalne' ili 'avant', Booksi su uvrstili u novi repertoar "All You Need Is A Wall", "We Bought The Flood" i "Free Translator". Ove tri pjesme su ogoljene na live zvuk Nicka Zammuta i Paula de Jonga u pratnji eventualne ritam mašine i kao takve mogu pridobiti srca americana i melankoindie fanova. Čak bi se i Andrija Škare mogao zaljubiti u jednu od ove tri pjesme. Jedna čak malo smrdi na Why? Čak. "The Story Of Hip Hop" je pak toliko simpatična i razigrana da bi otopila i Ice Cubea. Sve u svemu "The Way Out" je jedan zdravi, ali i ukusni ćušpajz. Booksi su kumovi vjenčanja relativno virtuoznog i relativno apsurdnog s planiranim medenim mjesecom na relaciji Plava Laguna-Daft Punk Piramida.
Nakon svega napisanog ne znam jesam li dovoljno nahvalio ili dovoljno dobro približio sadržaj "The Way Out"-a da opravdam teške optužbe o jednom od najboljih albuma ikad. Zato se nikada nisam iskreno zaljubio u pisanje o glazbi. Jednostavno nema smisla. Ona metafora o plesanju o arhitekturi mi pada napamet, ali to bi bilo ziheraški. Predvidljivo. Sve što ovaj album nije. Ovaj album je poseban. Ovaj album crta izlaske sunca u svoj svojoj šizofrenoj ljepoti. Glasne boje i tiha grandioznost. The Books na njemu spašavaju živote. Spašavaju izgubljene duše odgurujući ih natrag na pučinu, jer znaju da nisi nikada više izgubljen nego kada predugo stojiš na mjestu. Oni tjeraju likove kao ja da pišu ovakve homeopatetične zaključke u nadi da će naći svoj izlaz u njihovom društvu. I na skoro sat vremena, uz ovu ploču, kao da vidiš svijetlo na kraju tunela. Zemlju na horizontu. Kao da čitaš posljednju stranu knjige u kojoj svi na kraju prežive i uzmu se usprkos razlikama. The Books. "The Way Out". Happy ever after listening. Yo!